#110 Ljudska glupost: zakoni koji upravljaju svijetom
What's Our Problem? - Tim Urban (knjiga), Dunning-Krugerov efekat (video), How Not to Be Stupid - Adam Robinson (članak)
Dragi radoznali ljudi,
Tokom proteklih pet godina, ovaj newsletter je narastao daleko iznad mojih očekivanja, a sa njim i broj vas koji ga čitate. Zato u svakom desetom broju volim ponovo podijeliti neke ranije tekstove – jer dobre ideje zaslužuju drugi (ili treći) krug pažnje.
Ovaj put, bez posebnog povoda, iskopao sam stvari koje sam ranije preporučivao na temu ljudske gluposti – fenomenu koji je fascinantan, zabavan, ali i pomalo zastrašujući. Nadam se da ćete uživati u ovom izboru, a možda i prepoznati neke stare favorite.
PREPORUKE
Kako ne ispasti budala u raspravi?
📕 KNJIGA: What's Our Problem?: A Self-Help Book for Societies - Tim Urban
Da li vam se ponekad čini da svi oko vas polako gube razum? Svi su ljuti, podijeljeni i uvjereni da su u pravu – a rasprave više liče na sukobe nego na razmjenu ideja.
Tim Urban, autor bloga Wait But Why, u knjizi What’s Our Problem? nudi jednostavno, ali brutalno tačno objašnjenje: problem nije šta mislimo, nego kako mislimo.
Merdevine razmišljanja
Urban prikazuje spektar razmišljanja kroz merdevine sa četiri prečke:
🔬 Naučnik (vrh merdevina) – voli kad ga neko demantuje, jer to znači da je bliže istini. Testira ideje, traži dokaze i ne boji se promijeniti mišljenje.
⚽ Navijač – ima svoj tim i preferencije, ali cijeni fer igru i ne odbacuje dobre argumente samo zato što dolaze s druge strane.
⚖️ Advokat – brani svoje stavove bez obzira na istinu. Selektivno bira činjenice koje mu idu u prilog i ignoriše sve ostalo.
🔥 Fanatik (dno merdevina) – ne raspravlja, nego napada. One koji misle drugačije doživljava kao neprijatelje i koristi vrijeđanje umjesto argumenata.
Svi bismo voljeli vjerovati da smo na vrhu merdevina, ali istina je da često skliznemo među advokate i fanatike – posebno kada su u pitanju politika, sport, religija ili bilo šta što dirne u naš ego.
Zašto ovo (baš danas) treba pročitati?
Jer je društvo preplavljeno advokatima i fanaticima. Rasprave se svode na to ko je glasniji, a ne ko je u pravu. A da bi se uopšte moglo popeti na merdevine, prvo treba shvatiti da one postoje.
Ako želite bolje raspravljati, prepoznati kada sami postajete advokat ili fanatik i, usput, dobro se nasmijati – What’s Our Problem? je prava knjiga za vas. I ako vam je neugodno priznati da ste ponekad na dnu merdevina… dobrodošli u klub. 🚀
Zašto smo najglasniji kad najmanje znamo?
🎥 VIDEO: Why incompetent people think they're amazing - David Dunning (Ted-Ed)
Zamislite TV debatu između tri osobe: neznalice, studenta i profesora.
Neznalica ne zna puno, ali govori glasno i samouvjereno, bez trunke sumnje.
Student zna mnogo više, ali što više uči, to više sumnja u vlastito znanje – pa šuti ili je nesiguran.
Profesor, koji najviše zna, svjestan je koliko je tema složena. Njegove rečenice su pune nijansi i ograda.
Ko pobjeđuje u očima prosječne publike? Nažalost, često je to baš neznalica – jer publika često brka samouvjerenost sa stvarnim znanjem.
To nije slučajno. U psihologiji se ovaj fenomen zove Dunning-Krugerov efekat:
Što manje znamo, to smo sigurniji u svoje znanje, jer nemamo pojma koliko još toga ne znamo.
Svi smo nekad bili (ili jesmo) neznalice, a da toga nismo svjesni. Kada počnemo učiti nešto novo, naše samopouzdanje raste. Onda, kako shvatimo koliko je tema kompleksna, entuzijazam naglo opada – osjećamo se izgubljeno. Mnogi tu i odustanu. Samo oni koji nastave učiti s vremenom ponovo stiču sigurnost, ali ovog puta zasnovanu na stvarnoj kompetenciji.
Inače, postoji i obrnuti fenomen – sindrom varalice. Kompetentni ljudi često vjeruju da nisu dovoljno dobri, jer se porede s drugima koji su također eksperti i ne vide vlastitu vrijednost.
Dakle, ako ste potpuno sigurni da nešto znate – budite oprezni. Možda ste na vrhu neznanja. A ako sumnjate u vlastite sposobnosti? Možda ste bliži ekspertizi nego što mislite.
Rješenje? Manje samouvjerenosti, više radoznalosti!
Glupost kao nuspojava inteligencije
📰 ČLANAK: How Not to Be Stupid - Adam Robinson (Farnam Street)
Šta je to glupost? Adam Robinson, autor, šahovski velemajstor i savjetnik investicionih fondova, dao je možda najbolju definiciju koju sam čuo:
Glupost je kada previdimo ili odbacimo ključne informacije koje su nam pred nosom.
Na prvi pogled djeluje banalno, ali Robinson tvrdi da glupost nije suprotnost inteligenciji, već njena česta nuspojava. Upravo zato inteligentni ljudi redovno rade glupe stvari:
Ernest Hemingway je izgubio sve svoje rukopise u vozu
Yo-Yo Ma (najbolji svjetski violončelist) ostavio je milion dolara vrijedan instrument u taksiju
doktori (jedni od najpametnijih ljudi koje poznajemo) greškama godišnje usmrte između 200.000 i 400.000 pacijenata samo u američkim bolnicama.
Robinson je proučavao zašto se to dešava i izdvojio sedam glavnih faktora koji vode do gluposti:
⏱️ Žurba ili osjećaj hitnosti (najčešći uzrok grešaka!)
🧠 Previše informacija
📌 Prevelika fokusiranost na željeni ishod
🧑🤝🧑 Djelovanje u grupi (lakše pravimo greške kad smo dio gomile)
🥱 Fizički ili emocionalni umor
👑 Prisustvo autoriteta ili eksperta (vjerujemo drugima, pa zanemarujemo svoje oči i zdrav razum)
🤔 Izlazak iz sopstvene zone kompetencije (ne znamo da nešto ne znamo)
Najgore je što se ovi faktori često kombinuju. Kad god uhvatite sebe kako ubrzano donosite važnu odluku, uz multitasking i osjećaj preplavljenosti, zastanite. Najveće greške se najlakše sprečavaju jednostavnom pauzom.
Instinktivno to znamo: kad vozimo i izgubimo se, prva stvar koju radimo je stišavanje muzike i prekid razgovora. Mozak traži način da smanji preopterećenost. Zašto taj princip ne bismo primijenili i u drugim oblastima života?
Kako kaže Robinson, ako već ne možemo uvijek biti briljantni, barem možemo pokušati ne biti glupi.
ZANIMLJIVOSTI
🤦 Cipollinih pet zakona gluposti: Zašto su glupi ljudi opasniji nego što mislimo?
Italijanski ekonomista Carlo Cipolla je 1976. napisao kratak, duhovit esej o ljudskoj gluposti. Tekst je prvobitno bio namijenjen samo njegovim prijateljima, ali je ubrzo počeo da cirkuliše i postao kultni klasik, preveden na brojne jezike.
Za Cipollu, glupost nema veze s koeficijentom inteligencije, već s određenim obrascima ponašanja. Po njemu, glupi ljudi nisu oni koji malo znaju, već oni koji svojim postupcima nanose štetu drugima – a često i sebi.
Njegovih pet osnovnih zakona gluposti su:
Uvijek i neizbježno podcjenjujemo broj glupih ljudi oko nas.
Vjerovatnoća da je neka osoba glupa ne zavisi ni od jedne druge njene osobine. (Nije vezana za obrazovanje, bogatstvo ili društveni status.)
Glupa osoba nanosi štetu drugima, dok pritom ne ostvaruje nikakvu korist – ili čak i sama gubi.
Oni koji nisu glupi redovno podcjenjuju koliko glupi ljudi mogu biti štetni.
Glupa osoba je najopasniji tip osobe.
🧼 Semmelweisov refleks: Zašto odbacujemo nova znanja?
Ljudi imaju prirodnu tendenciju da odbacuju nova saznanja ako se ona suprotstavljaju njihovim uvjerenjima ili ustaljenim normama. Ovaj fenomen nosi ime Semmelweisov refleks, nazvan po mađarskom doktoru Ignazu Semmelweisu, koji je sredinom 19. vijeka otkrio nešto jednostavno, ali revolucionarno:
👉 Ako hirurzi operu ruke prije operacije, stopa smrtnosti drastično opada.
Zvuči logično, zar ne? Ipak, njegove kolege su ga ismijale. Ideja da doktori prenose bolesti bila im je uvredljiva, jer bi značila da su nesvjesno ubijali pacijente. Umjesto da ga poslušaju, proglasili su ga ludim. Doslovno. Semmelweis je završio u psihijatrijskoj ustanovi, gdje je i preminuo.
Ono što je nekad bilo hereza, danas je osnova medicine. Ali koliko ideja danas odbacujemo jer se ne uklapaju u ono što već vjerujemo?
Semmelweisov refleks nas podsjeća na važnu lekciju: nova saznanja često prvo izazivaju otpor – pa tek onda revoluciju.
💬 Brandolinijev zakon: Zašto je teško pobijediti glupost?
Količina energije potrebna za opovrgavanje gluposti dramatično je veća od energije potrebne za njeno proizvodnju.
Ovo jednostavno pravilo, poznato kao Brandolinijev zakon, objašnjava zašto je besmislice lakše izbaciti nego demantovati.
Zamislite da neko na društvenim mrežama napiše da ćete smršati ako jedete mrkvu.
Tvrdnja zvuči jednostavno i uvjerljivo – dovoljno da je mnogi povjeruju bez daljnjeg razmišljanja. Ali ako želite da je temeljno opovrgnete, morate:
Objasniti kako funkcioniše metabolizam i mršavljenje.
Istražiti nutritivne vrijednosti mrkve i njene realne efekte.
Navesti stručne izvore i studije.
Rezultat? Demantovanje traje deset puta duže nego iznošenje same tvrdnje.
Zato se dezinformacije šire brzo, dok istina zahtijeva trud. Što je tvrdnja apsurdnija, to je teže pobiti je – jer ljudi koji je šire ne moraju biti precizni, dok oni koji je pobijaju moraju biti rigorozni.
Ovo je jedan od razloga zašto se mnogi ni ne trude da se bore protiv gluposti – jednostavno je previše zamorno. Ali ako dovoljno ljudi odustane, znamo ko pobjeđuje.
CITAT
U nevolju nas ne uvlači ono što ne znamo, nego ono u što smo potpuno sigurni, a nije istina.
MARK TWAIN
Sve su preporuke vrlo korisne ali one vezane za Šta je naš problem mi se čine najkorisnije, i u edukativnom smislu a i kao smjernica za korištenje u praksi komunikacije.
Sjajan tekst, takođe u pravom trenutku....pozdrav