#112 Pet pravila za pametnije odluke
The Aristocracy of Talent - Adrian Woolridge (knjiga), Conspiracy - Contrapoints (videoesej), Hacker Laws - Dave Kerr (life hack)
PREPORUKE
Zašto nam je potrebna vladavina zasluga
📕 KNJIGA: The Aristocracy of Talent - Adrian Woolridge
Marko Ilić iz Beograda danas piše za Preporuke već peti put. Ako vam djeluje kao neko ko bi mogao istovremeno predavati na tri fakulteta i voditi firmu – niste daleko od istine. Završio je ekonomiju, međunarodne odnose, poslovnu administraciju i azijske studije. Trenutno je na magisteriju iz urbanizma, a uz sve to vodi kompaniju koja se bavi trgovinom. A kako sve stiže – ostaje misterija.
Piše Marko Ilić
Ne jednom ste zatekli sebe u diskusiji sa prijateljima, poznanicima ili neznancima na raznim Redditima na temu: „Kako bi bilo dobro da našim društvom vladaju najbolji / stručnjaci / da svako radi svoj posao / da ne bude ni po babu ni po stričevima / da nema partijskog zapošljavanja / dodajte sami…“. Iako ste na kraju diskusije verovatno zaključili da toga kod nas nikad neće biti i razočarano se vratili svakodnevnim mislima – ne očajavajte! Postali ste član društva koje vekovima razmišlja na tu temu, a neki od vaših slavnih prethodnika su Platon, Konfučije, Emil Dirkem i mnogi drugi. Kroz njihov rad došlo se do koncepta meritokratije, koja predstavlja vladavinu zasnovanu na zaslugama, znanju, veštini ili drugom ličnom postignuću, a ne vladavini na osnovu nasleđivanja (aristokratija), bogatstva (plutokratija) ili volji većine (demokratija).
U svojoj knjizi Aristokratija talenta, Adrian Vulridž daje prikaz razvoja meritokratske misli i prakse od antičkih vremena, preko srednjovekovne Kine pod dinastijom Han, Venecije, Britanije iz doba industrijalizacije, do modernih uspešnih primera kao što je Singapur. Takođe se osvrće na izvore otpora prema meritokratiji, njena ograničenja, te razloge zbog kojih dolazi do propasti nekada meritokratskih društava. Uklanjanje bogatstva ili naslednih prava kao prerogativa za obavljanje vlasti, te uspostavljanje sistema postignuća kao glavne odrednice za obavljanje javne funkcije, u velikoj većini slučajeva dovelo je do društvenog, ekonomskog i kulturnog razvoja, prethodno nezamislivog. Ovakav diskurs društvo oslobađa i populističkih tendencija, gde se, usled poštenog i transparentnog sistema društvene prohodnosti, veruje ljudima zaduženim za obavljanje funkcija u zoni svoje ekspertize. To posledično čini irelevantnim smatranja koja dolaze od „širokih narodnih masa“, čije mišljenje o temama o kojima gotovo ništa ne znaju – nije relevantno. Period posle Drugog svetskog rata obeležio je izrazit uzlet meritokratije širom planete, uz oslobađanje enormne količine talenta iz slojeva društva koji se u prethodnom sistemu, zbog ograničenja porekla ili bogatstva, nisu mogli uposliti za dobrobit zajednice. Upravo je i posleratni period na prostorima bivše Jugoslavije obeležila ovakva, dotad nezabeležena socijalna mobilnost. Rezultat toga bilo je doba prosperiteta vidljivog širom sveta u drugoj polovini 20. veka, sa značajno poboljšanim kvalitetom života po svim parametrima.
Autor se bavi i faktorima koji dovode do propasti ovakvog sistema, a prvenstveno se tiču zloupotrebe položaja, te posledično – korupcije. Pored finansijske korupcije, dolazi i do sistemske, koja se ogleda u težnjama da se meritokratski sistem vrati u neki drugi kolosek. Na taj način bi se obezbedilo da pozicije stečene postignućem pređu na potomke nasleđivanjem (vodi u aristokratiju), da se ostvare neproporcionalne materijalne koristi (vodi u plutokratiju), te da se sistem zatvori za prijem novih članova i zadrži u uskom krugu (vodi u oligarhiju). Najslavniji primeri propasti ove vrste viđeni su u Kini 19. veka, gde je dvovekovni sistem rigoroznih državnih ispita atrofirao pod teretom korupcije, što je omogućilo evropskim i japanskim kolonizatorima stogodišnju ekonomsku i političku eksploataciju, a na kraju dovelo i do krvavog građanskog rata. Želja venecijanskih glavešina da ih na vodećim pozicijama zamene sinovi dovela je do propasti ove spektakularno uspešne ekonomske, diplomatske i kulturne sile. Meritokratija je takođe često bila na udaru kritičara sa levice, koji su joj prvenstveno zamerali suštinsku nejednakost pristupa obrazovnim institucijama – bilo po osnovu rase, pola ili klase – gde, iako je formalno otvoren put za socijalnu pokretljivost, on dolazi sa brojnim barijerama koje određene društvene grupe, na osnovu etničkih ili materijalnih normi, veoma teško mogu savladati.
Savremenici smo doba u kom se ozbiljno osporava autoritet struke, često joj se podsmeva i omalovažava je. Sami smo bili svedoci takvog uzleta krajem prošlog veka, te razarajućih posledica koje je uzlet populizma doneo. Značajan broj ljudi nije više među nama – zbog verovanja da „influenseri sumnjivog morala“ znaju više o medicini nego doktori. Ovih dana svedočimo „rezovima na živo“ na telu međunarodne trgovine i međunarodnih odnosa, na bazi uverenja – bez mnogo osvrta na činjenice. Šta dolazi posle toga nije teško pretpostaviti – jer je već mnogo puta viđeno u istoriji. Stoga, meritokratiju treba čuvati. Valjaće nam.
Teorije zavjere: vodič za radoznale (i skeptične)
🎬 VIDEOESEJ: Conspiracy - Contrapoints
Antonija Bilić Arar iz Zagreba je po prvi put gošća u Preporukama, ali nije nepoznato ime. Urednica, novinarka i autorica newslettera Preporučena pošta, koji redovno čitam s užitkom. Piše o svemu što vrijedi kliknuti, pogledati, poslušati ili kušati – s kombinacijom radoznalosti, stila i uredničke preciznosti. Posljednjih deset godina posvetila je IT-ju i startupima, ali s istom lakoćom piše i o hrani, tenisicama i TikTok trendovima koje istovremeno prati i secira.
Piše Antonija Bilić Arar
Zašto toliko ljudi vjeruje u zavjere? Zašto su opsjednuti simbolima i ritualima? Zašto zavjeraši dolaze na vodeća mjesta u politici? Je li se tako nešto već dogodilo? Kad je sve počelo? Je li možda kriv internet?
Pitanja su to koja postavlja autorica ovog videa, Natalie Wynn aka ContraPoints, u maniri zavjeraša koji “samo postavljaju pitanja”. I u dva sata i 40 minuta vrhunskog sadržaja na njih odgovara, pretresajući pritom povijesne, filozofske, teološke, psihološke i političke uzroke, povode i implikacije teorija zavjera. Riječima Hanka Greena (još jednog autora sadržaja kojega vrijedi pratiti, na YouTubeu, ali i na TikToku i svim ostalim kanalima gdje objavljuje) - količina dobrih argumenata po minuti ovog videa je ekstremno velika, što je ludo za video koji traje skoro 3 sata.
Neću ga ni pokušati sažeti jer, štogod da kažem, bit će preblijedo u odnosu na sadržaj videa. Samo ContraPoints može citirati Hegela i opskurne likove s rubnih dijelova interneta u istoj rečenici, samo ona može snimiti ovakvu kombinaciju jedinstveno pronicljive analize koja, po meni, ima sve karakteristike znanstvenog rada i showa, prave predstave vrhunske scenografije, glazbe, kostima i vizualnih efekata. A još je i duhovita!
Natalie u posljednje vrijeme uglavnom objavi jedan video godišnje i uglavnom traju dva sata i više, ali ja mislim da bi ovaj trebao pogledati svatko. Znam da video od 2 sata i 40 minuta zvuči zastrašujuće, posebno kad je u pitanju YouTube, ali shvatite ovo kao vrhunski produciran dokumentarac. Mene je, recimo, potpuno šokirala i fascinirala informacija da teorije zavjera uopće nisu neki moderni fenomen i da je, recimo, još 1840. izašla knjiga navodne časne sestre koja razotkriva navodne mračne pedofilske rituale. A zašto skoro sve teorije zavjera sadrže baš sotonističke, baš pedofilske i baš rituale? Pogledajte video!
Ne diraj ogradu dok ne znaš šta čuva
💡 LIFE HACK: Hacker Laws - Dave Kerr
Zovu ih „zakoni hakera“, ali nemojte da vas ime zavara – nemaju veze s probijanjem šifri, već s razumijevanjem svijeta. To su kratka, pamtljiva pravila za sve koji pokušavaju nešto izgraditi, promijeniti ili – barem jednom – donijeti bolju odluku.
Evo pet koje vrijedi zapamtiti:
🔧 Gallov zakon
Funkcionalni sistemi nastaju iz jednostavnih verzija koje su već radile. Ako pokušate napraviti nešto kompleksno iz prve – najčešće neće raditi. Ne pokušavajte graditi zgradu na planu dvorca. Počnite s kolibom. Pa je nadograđujte.
🚧 Chestertonova ograda
Kad naletite na pravilo koje vam djeluje besmisleno, prvo se zapitajte: Zašto je uopšte postavljeno? Ako ne znate zašto nešto postoji, niste spremni da to uklonite. Neko je tu ogradu stavio s razlogom – možda da ne upadnete u jamu.
😲 Princip najmanjeg iznenađenja
Sistemi treba da se ponašaju onako kako ih korisnik očekuje. Ako klik na „Spremi“ pošalje mail tetki, imate loš dizajn. Ljudi su dio sistema. Put najmanjeg iznenađenja često je i put najmanjeg otpora.
👥 Brooksov zakon
Dodavanje ljudi na projekat koji kasni najčešće ga još više uspori. Novi članovi traže objašnjenja, komunikacija postaje komplikovanija, a neke stvari jednostavno ne možete ubrzati. Devet žena i dalje ne mogu roditi bebu za mjesec dana.
🚲 Zakon trivijalnosti
Što je tema trivijalnija, više ćemo o njoj pričati. O budžetu za nuklearku niko nema mišljenje. O boji šupe za bicikle – svi imaju. Zato su neki sastanci noćna mora, i zato ponekad trošimo sate na sitnice dok velike stvari ostaju netaknute.
ZANIMLJIVOSTI
😇 Kako (nikad) ne biti kriv: molitva jednog narcisa
Postoji jedan kratak, ali moćan tekst koji savršeno oslikava način razmišljanja narcisoidnih osoba. Zove se Molitva jednog narcisa, a glasi ovako:
To se nije dogodilo.
Ako se i dogodilo, nije bilo tako loše.
Ako je i bilo loše, nije moja greška.
Ako i jeste moja greška, nisam mislio tako.
Ako sam i mislio tako – zaslužili ste.
Iako se radi o pjesmi (autorica je Dayna Craig), toliko je precizna da se često koristi u psihoterapiji kao primjer emotivne manipulacije. U pet redova krije se čitav mentalni manevar: poricanje, umanjivanje, prebacivanje krivice i uvjeravanje druge strane da je luda.
Niko od nas nije imun na male verzije ove molitve. Ali kad je čujete prečesto – u tuđim riječima ili u sopstvenim opravdanjima – možda je vrijeme da se nešto promijeni.
🧥 Diderotov efekat: kako jedna stvar povuče sve ostale
Kupite novu fotelju. Udobna je, elegantna, savršena. Ali... ne ide uz tepih. Ni sto. Ni lampe. I prije nego što shvatite – preuređujete pola dnevne sobe.
To je Diderotov efekat.
Nazvan po Denisu Diderotu, francuskom filozofu iz 18. stoljeća, koji je dobio luksuzni ogrtač na poklon. Toliko mu se svidio da su mu sve ostale stvari u kući odjednom djelovale neugledno. Pa je počeo mijenjati jedno po jedno – tepih, stolice, slike... dok nije bankrotirao. Na kraju je rekao da mu je taj poklon uništio mir.
Diderotov efekat opisuje našu sklonost da nova stvar pokrene lančanu reakciju dodatnih kupovina, ne zato što su nam zaista potrebne, već zato što želimo da pašu.
🕌 Aga Kan: titula bez države, moć bez vojske
Titula Aga Kan nije nastala u svetim knjigama, već u kontekstu kolonijalne politike. Godine 1837. britanska kruna ju je dodijelila vođi ismailijske zajednice, nakon što je protjeran iz Perzije, kao znak priznanja za političku lojalnost u Indiji. Ime je opstalo – i izvan diplomatskog protokola postalo duhovno naslijeđe koje traje već gotovo dva stoljeća.
Nedavno preminuli Aga Kan IV bio je 49. imam ismailijskih muslimana – zajednice od oko 12 miliona vjernika rasutih širom svijeta. Bio je sve samo ne tipičan vjerski lider: harvardski student orijentalne historije, bivši olimpijski skijaš, uzgajivač trkaćih konja svjetske klase, vlasnik luksuznih hotela i dobitnik britanskog viteškog reda.
Vodio je jednu od najvećih privatnih humanitarnih mreža na svijetu – fondaciju koja je gradila bolnice, škole, univerzitete i muzeje od Tanzanije do Kanade. Njegovo bogatstvo procjenjivalo se na preko 13 milijardi funti, ali za njega to nije bilo proturječno religiji: vjerovao je da duhovno i materijalno mogu koegzistirati – i da privilegija nosi obavezu prema društvu.
CITAT
Svaki svetac ima svoju prošlost, a svaki grešnik svoju budućnost.
OSCAR WILDE
 |
|
 | A guest post by
|