#114 Lice u oblaku: mozak vidi ono čega nema
Pakujem svoju biblioteku; Majmonid - Alberto Manguel (knjige), GDP Fully Explained (video), 101 Rules of Effective Living - Mitch Horowitz (članak)
Ako te ovaj broj nasmije ili nauči nečemu novom, imam malu molbu: proslijedi ga jednoj osobi koja voli ovakve stvari.
A ovdje možete pogledati i rang-listu najuspješnijih ambasadora radoznalosti - hvala Elmi, Vanji i Sandru!
PREPORUKE
Kada knjiga nije samo tekst, već dokaz da strast prema čitanju i znanju još živi!
📕 KNJIGE: Pakujem svoju biblioteku | Dok pakiram svoju biblioteku; Majmonid - Alberto Manguel
Irena Bulat iz Beograda prvi put gostuje u Preporukama, ali odavno zaslužuje svoje mjesto ovdje. Malo ko čita s toliko pažnje i promišljenosti, a još manje njih tako uvjerljivo zna objasniti zašto nešto vrijedi čitati. Kada ne putuje ili ne traži sljedeću knjigu vrijednu preporuke, Irena radi s mladim menadžerima i uživa u tome da im pomogne da rastu – i profesionalno i lično. Danas iznimno krši pravilo rubrike – umjesto jedne, preporučuje dvije knjige istog autora, jer kako odabrati samo jednu kada piše neko poput Alberta Manguela?
Piše Irena Bulat
Postoje autori koje čitamo da bismo saznali, i postoje oni koje čitamo da bismo se setili zašto uopšte volimo da čitamo. Nedavni Svetski dan knjige, 23. april, iskoristila sam za poklanjanje knjiga koje imaju taj cilj – Alberto Mangel pripada ovoj drugoj, ređoj i dragocenijoj vrsti.
Alberto Mangel, koga prepoznaše kao Don Žuana biblioteka, jer takva je strast i zavodljivost njegove priče o knjigama.
Rođen u Buenos Ajresu 1948. godine, Mangel je odrastao u višejezičnim i kulturno raznolikim sredinama, koje bi većina doživela kao Vavilon jezika i kultura – ali ne i on.
Zanimanje mu je urednik, prevodilac, drugovao je sa mnogim piscima – uključujući i slepog Borhesa, kome je kao mladić čitao naglas. Bio je i direktor Nacionalne biblioteke Argentine, a danas vodi Centar za istoriju čitanja u Lisabonu.
Njegove knjige nisu lako razvrstive – nisu ni esej ni memoar, ni književna kritika ni lična ispovest – a ipak su sve to i više. Užitak je tragati za njima po policama velikih knjižara… Neodređeno mesto na kom Mangelove knjige borave je ono koje nas zadržava duže nego što smo planirali. To je prostor u kojem duh pravog čitaoca počinje da diše slobodnije.
Mangel piše s retkom strašću koju osećate već u prvim rečenicama. Njegova ljubav prema knjizi – ne kao objektu, već kao svetu u koji uranjamo – nema odgovora, već samo otvaranje novih pitanja, podizanje kriterijuma naših ličnih pitanja dok čitamo. On nas uči da čitanje nije pasivna radnja, već oblik postojanja.
U knjizi Pakujem svoju biblioteku, Mangel opisuje bol i lepotu rastanka s knjigama dok se seli iz kuće u kojoj je čuvao svoju privatnu biblioteku. Naizgled jednostavnu situaciju – selidbu svoje biblioteke – pretvara u elegičan, predivno napisan esej o vezi između prostora, sećanja i knjiga. Dok pažljivo smešta svoje naslove u kutije, on promišlja sopstveni identitet, prateći tragove svih svojih prethodnih čitalačkih života. No ta selidba postaje mnogo više od logističke epizode – ona postaje razmišljanje o tome šta nam knjige znače, kako nas čuvaju i kako mi čuvamo njih. Ova knjiga pravi je poklon za svakoga ko je makar jednom pomislio da knjige nisu samo predmeti – već svetovi koje nosimo sa sobom.
U delu Majmonid – vera u razum, autor nas vodi kroz život i misao jednog od najvećih filozofa jevrejske i mediteranske tradicije. Ali ovaj portret Majmonida nije akademski, niti strogo filozofski – on nije figura iz prošlosti, već živa inspiracija za svet u kojem se vera i razum ne moraju sukobljavati. Mangel čita Majmonida kao što bi neko slušao prijatelja – s poštovanjem, znatiželjom i beskrajnom nežnošću prema njegovim idejama. Kroz ovu knjigu Mangel nas podseća da su znanje, tolerancija i složenost vrednosti koje vredi sačuvati. Obilje beleški i indeks na kraju ove knjige će sladokuscima otvoriti nove horizonte zanimljivih i dobrih izvora. A za nas koji nismo tako širokog obrazovanja, ostaće lepota teksta i mirna mudrost tolerancije zabeležena u Majmonidovim spisima iz XII veka, koja odzvanja jače od svih parola savremenog doba.
Čitati Mangela znači prihvatiti poziv na sporije, bila bih slobodna reći – dublje bivstvovanje. Njegove knjige nisu štivo za brzo konzumiranje, već za one trenutke kada poželimo da nas tekst ne nauči samo nečemu – već da nas zaista dira. Zato preporučam.
Reči i knjige Alberta Mangela podsećaju da je misleći čovek i dalje moguća i potrebna figura našeg vremena.
Kako porediti životni standard različitih zemalja?
🎥 VIDEO: GDP Fully Explained - Explains 101
Kad kažemo da je neka zemlja bogata, šta to zapravo znači? Najčešće gledamo BDP (bruto domaći proizvod), koji mjeri ukupnu vrijednost svih proizvedenih roba i usluga u zemlji tokom godine. No, ako u Sarajevu za isti novac možete popiti tri kafe, a u Cirihu jedva jednu, jasno je da nominalni BDP nije najbolji pokazatelj stvarnog životnog standarda. Ovaj kratki animirani video na zabavan i jednostavan način objašnjava zašto je BDP po glavi stanovnika prilagođen paritetu kupovne moći (PPP) mnogo realniji pokazatelj koliko dobro građani zaista žive.
Ukratko: nominalni BDP nam kaže koliko je velik novčanik, a BDP (PPP) priča koliko toga stane u korpu.
Interaktivni grafik na Our World in Data vam omogućava da povučete klizač, označite države i odmah vidite kako se mijenja njihov životni standard kroz vrijeme.
Trenutno je u žiži javnosti prepucavanje Indije i Pakistana, pa me zanimalo kako se kretao životni standard u tim zemljama. Zanimljivo je da je 1990. tipičan Pakistanac imao 50% bolji standard od svog komšije u Indiji. Međutim, u međuvremenu se situacija preokrenula i sada je indijski standard viši za čak 70%.
Ali najzanimljivija priča je Kina koja je prije 35 godina bila najsiromašnija, a danas je dva puta bogatija od Indije i četiri puta od Pakistana!
101 pravilo za malo bolji život
📰 ČLANAK: 101 Rules of Effective Living - Mitch Horowitz
Autor Mitch Horowitz proveo je tridesetak godina iščitavajući gotovo sve značajnije knjige o samopomoći, duhovnosti i filozofiji života. Rezultat je lista od 101 kratkog pravila.
Naravno, svijet je prepun ovakvih spiskova i sasvim je opravdano biti skeptičan prema njima. Pa ipak, ova lista je iz nekog razloga duboko rezonovala sa mnom – u njoj sam pronašao svoja iskustva, uvjerenja i vrijednosti.
Cijelu listu možete pogledati ovdje, a evo nekoliko pravila koja su meni posebno draga:
Niko ne mari za tvoje političke stavove; samo ih zanima slažeš li se s njihovim.
Bolje je pronaći svoje ljude nego pokušavati osvojiti simpatije onih kojima ne pripadaš.
Znaj šta voliš i želiš, čak i kad to ne možeš ostvariti.
Radoznalost se ne može naučiti.
Ne ismijavaj ljude niti pravi šale na njihov račun – imaju više problema nego što misliš.
Kloni se tračeva i ogovaranja, posebno ako su samo radi zabave.
Ne daj drugu šansu nekome ko te jednom ponizio.
Ako osjetiš nelagodu – vjeruj joj bez dodatnih objašnjenja.
Istraži svako važno pitanje samostalno.
Bježi od okrutnih ljudi – bez opravdanja i premišljanja.
ZANIMLJIVOSTI
☁️ Apofenija: kad vidimo lice u oblaku
Volim kad se dijelovi slagalice slože – bilo da je riječ o epizodi Dr. Housea ili starom mailu koji najednom ima smisla. Nažalost, mozak to voli čak i kad ne bi trebao.
Apofenija je sklonost da prepoznajemo obrasce i značenja tamo gdje ih objektivno nema. Vidimo lica u oblacima, poznate ličnosti na tostu, pa čak i skrivene poruke na novčanicama. Nekad je to smiješno, ali nekad i opasno.
Naš mozak je evoluirao da više voli pogriješiti u smjeru prepoznavanja, nego propustiti važan signal. Bolje je jednom pobjeći od vjetra misleći da je lav, nego ostati i biti u krivu. Problem je što danas taj isti mehanizam vodi do teorija zavjere, antivaks pokreta i ljudi koji na YouTubeu dokazuju da je zemlja ravna.
Najpoznatiji primjer je lice na Marsu. NASA je izbacila fotografije brda Cydonia 1976. koje su izazvale lavinu knjiga o drevnim civilizacijama. Kasnije su slike visoke rezolucije pokazale samo običnu stijenu, ali mit je već krenuo svojim putem.
Ako vam sljedeći put neko kaže da je provalio šta se zaista dešava, postoji dobra šansa da je samo spojio tačkice koje su mu se svidjele.
🕰️ Sahat-kula: sat koji ne broji od ponoći
Na Baščaršiji, tik uz Gazi Husrev‑begovu džamiju, stoji sahat‑kula čiji se sat svakog dana resetuje kada sunce zađe. Kazaljke tada staju na 12:00 – jer prema islamskom računanju vremena, novi dan počinje sa zalaskom sunca, u vrijeme akšama, kada se klanja i večernja molitva.
Vrijeme se ovdje ne broji od ponoći, već od zalaska, a brojanje sati se svakodnevno ručno prilagođava tako da 12 uvijek označava taj trenutak. Iako broji 24 sata kao i svaki drugi sat, početak dana je drugačije postavljen – što ovaj toranj čini jedinstvenim. Kažu da je to jedini javni sat u Evropi koji i dalje pokazuje vrijeme na orijentalni način.
A ako vam sahat‑kula izgleda poznato, vjerovatno ste je vidjeli u filmu Valter brani Sarajevo, kada se Bata Živojinović s njenog vrha mitraljezom obračuna s negativcima.
💎 Dijamanti: možda su vječni, ali ne drže cijenu
U zadnje dvije godine cijene prirodnih dijamanata su pale 26%, a laboratorijskih čak 74%. Šta se desilo?
Nisu ni trebali biti skupi – Dijamanti nisu rijetki. De Beers je decenijama kontrolisao tržište kao pravi monopolist: puštao ih je na kašiku iz svojih ogromnih zaliha i tako vještački dizao cijenu.
Marketing stoljeća – Kad im je potražnja bila nikakva, 1947. su lansirali možda i najbolju kampanju svih vremena A diamond is forever. Do 1951, 80% američkih zaruka imalo je dijamantni prsten.
Promjena vrijednosti – Mlađe generacije ne kupuju dijamante. Sve rjeđe ulaze u brak i ne pale se na statusne simbole.
CITAT
Čovjek je više dijete svoga vremena nego sin svoga oca.
LOUIS DE BONALD
 | A guest post by
|