#117 Cijeli svemir je… jaje
The CIA Book Club - Charlie English (knjiga), The Psychology of Male Loneliness (video), Jaje - Andy Weir (kratka priča)
Ako te ovaj broj nasmije ili nauči nečemu novom, imam malu molbu: proslijedi ga dragoj osobi koja voli ovakve stvari.
PREPORUKE
Biblioteke koje su rušile zidove
📕 KNJIGA: The CIA Book Club - Charlie English
Marko Ilić iz Beograda vraća se u Preporuke rekordni šesti put. Još uvijek studira urbanizam (nakon ekonomije, međunarodnih odnosa, poslovne administracije i azijskih studija) i vodi trgovačku firmu. Kako sve to stiže – pojma nemam. Njegov najnoviji hobi? Klub navijača Tottenham Hotspura u Beogradu.
Piše Marko Ilić
Kad god pomislimo na rad obaveštajnih službi, pred očima nam prolaze slike Džejmsa Bonda kako preskače sa krova voza u svoj mini, onda ga vozi kroz nemoguće krivine, staje na skije, pa sa njih otvara padobran kako bi se s njim u savršenom smokingu spustio pravo za rulet sto, poručio vodka martini, mešan, a ne mućkan, i u društvu najlepših žena ukrao tajno oružje zlih terorista / sprečio smak sveta / kolaps ovoga ili onoga i zadovoljan učinjenim u suton opušteno odšetao do tropskog bara.
Pored ovih akcija koje podrazumevaju „sad ili nikad“ momente, postoji i veliki broj onih koje se rade godinama, pa i decenijama, i služe da bi na dugi rok promenile tokove istorije. Za nas, ljubitelje knjige, prava je poslastica znati da je jedna od najznačajnijih, najupornijih, spektakularnih obaveštajnih akcija radila na krijumčarenju, distribuciji i lokalnoj štampi knjiga zabranjenih u zemljama Varšavskog pakta.
Osmišljena je i vođena iz CIA ispostave u Njujorku, od strane Đorđa Kapućijana Midena, rumunskog milionera, naslednika najvećih naftnih polja u Rumuniji, kome je celo bogatstvo nacionalizovano posle Drugog svetskog rata. Po dolasku u Ameriku, vrlo brzo je regrutovan od strane CIA, u propagandno odeljenje koje se bavilo Istočnom Evropom. Prva akcija probijanja Gvozdene zavese koju je njegova ekipa izvela slala je propagandni materijal sa teritorije Zapadne Nemačke na teritoriju Čehoslovačke, gde je sa pažljivo odabranog mesta sa dobrom ružom vetrova uz granicu, u povoljan čas, pušten veliki broj helijumskih balona napunjenih letcima. Ipak, ova akcija nije imala veliki uspeh jer je smatrana providnom propagandom.
Taktika je promenjena, pa se prešlo na slanje zapadnih lifestyle magazina, publikacija iz emigracije, kao i džepnih izdanja knjiga na veliki broj adresa unutar zemalja Istočnog bloka. Za primaoce su birani ne samo već poznati disidenti, već i veliki broj umetnika, profesora, direktora i uprave velikih firmi, ali i srednje rangirani funkcioneri Komunističke partije i vojske. Izbor knjiga je bio takav da nije bilo direktno antikomunističkih naslova, te je sadržao knjige Hane Arent, Džordža Orvela, Gintera Grasa, pa i Agate Kristi. Adrese su dobijane korišćenjem javnih imenika, a modni magazini su služili u svrhu projektovanja meke moći Zapada, te prikaza lepšeg života običnih ljudi s druge strane. Kasnije su na listu dodavane i knjige istočnih disidenata kao što je Aleksandar Solženjicin i mnogi drugi.
Ovaj vid slanja knjiga ubrzo je zaustavljen, pa se prešlo na razne metode krijumčarenja, ne samo knjiga, već i malih ručnih štamparija i ostalog materijala za štampanje. Transport je išao međunarodnim vozovima, sakriven u tajne kutije u kamionima, pa i privatnim jahtama. Takođe, akcija je podrazumevala i sistem „letećih biblioteka“ kroz koji je vršena distribucija knjiga, te omogućavano da jednu istu knjigu pročita na desetine različitih ljudi. U ovome su se posebno istakli Poljaci, a veoma značajno mesto igrali su članovi Solidarnosti kroz svoje kanale delovanja, radničke publikacije i kanale međunarodne sindikalne saradnje. Veliki doprinos su dale i male izdavačke kuće, od kojih je represivni režim imao poseban strah, te ih je redovno proganjao i hapsio, konfiskovao štamparsku opremu, materijal i knjige.
Tokom ove akcije, u Istočni blok prokrijumčareno je preko 10 miliona knjiga i još veći broj ostalih štampanih publikacija. Smatra se da je akcija bila jedna od najefikasnijih, kao i da je imala odličnu vrednost za uložena sredstva. Istoričari će svakako imati mnogo pogleda na uzroke i posledice propasti Istočnog bloka, ali nama, ljubiteljima knjige, ostaje da verujemo da pisana reč i gvozdenu zavesu otvara.
Pitanja koja muškarci (nikad) ne postavljaju
🎥 VIDEO: The Psychology of Male Loneliness - The School of Life
Muška prijateljstva se najčešće održavaju na sportskom terenu, u kafani ili kroz viber grupe o (fantasy) fudbalu. Sve je tu: humor, lojalnost, zajednička sjećanja – osim jedne sitnice. Ranjivosti.
Za razliku od žena koje otvoreno pričaju o osjećanjima s prijateljicama (i možda baš zato i duže žive), muškarcima je usađeno da je dijeljenje emocija znak slabosti. I tako, umjesto podrške, često ostaje tišina.
Možete li zamisliti razgovor u kojem dvojica muškaraca s naših prostora pitaju jedan drugoga:
Kada si zadnji put zaplakao?
Šta bi mi rekao da znaš da te neću osuđivati?
Kad te najviše hvata tjeskoba?
Vjerovatno ne. A baš zato se toliki muškarci osjećaju usamljeno.
Ako vas ova tema žacne, preporučujem kratak i moćan video na genijalnom YouTube kanalu The School of Life – s prijedlogom kako stvari mogu početi da se mijenjaju.
Sve si ti
📖 KRATKA PRIČA: Jaje | The Egg - Andy Weir
Ne znam zašto, ali ova priča mi se urezala dublje od mnogih ozbiljnih knjiga. Kratka je, jasna i neobično utješna. Svako malo joj se vratim. U par minuta te natjera da drugačije gledaš na sebe, druge ljude i sve što nazivamo životom.
Vraćao si se kući kada si poginuo.
Bila je to saobraćajna nesreća. Ništa posebno, ali ipak smrtonosno. Iza sebe si ostavio suprugu i dvoje djece. Umro si bez bola. Hitna pomoć je dala sve od sebe da te spasi, ali bez uspjeha. Tvoje tijelo bilo je toliko uništeno da ti je ovako bilo bolje, vjeruj mi.
I tada si sreo mene.
„Šta… šta se desilo?“, upitao si. „Gdje sam?“
„Umro si“, rekao sam kratko. Nije bilo svrhe okolišati.
„Bio je… kamion, proklizao je…“
„Tako je“, rekoh.
„Ja… mrtav sam?“
„Da. Ali nemoj biti tužan. Svi umiru“, rekoh.
Pogledao si oko sebe. Nije bilo ničega. Samo ti i ja.
„Šta je ovo mjesto?“, upitao si. „Zagrobni život?“
„Otprilike“, rekoh.
„Jesi li ti Bog?“
„Jesam“, odgovorih. „Ja sam Bog.“
„Moja djeca… moja supruga…“, rekao si.
„Šta s njima?“
„Hoće li biti dobro?“
„To volim čuti“, rekoh. „Tek si umro, a prva briga ti je porodica. To je odlično.“
Gledao si me sa zanimanjem. Nisi me zamišljao ovakvim. Izgledao sam ti kao običan čovjek. Ili možda žena. Neki nejasni autoritet. Više kao nastavnik iz osnovne škole nego svemogući bog.
„Ne brini“, rekoh. „Oni će biti dobro. Djeca će te pamtiti kao savršenog. Nisu imala vremena zamjeriti ti bilo šta. Tvoja žena će plakati izvana, ali duboko u sebi osjetit će olakšanje. Iskreno, brak vam se već raspadao. Ako ti išta znači, osjećat će veliku krivicu zbog toga.“
„Oh“, rekao si. „I šta sada? Idem li u raj ili pakao ili nešto tako?“
„Ni jedno ni drugo“, rekoh. „Bit ćeš reinkarniran.“
„Aha“, reče ti. „Znači Hindusi su bili u pravu?“
„Sve religije su na neki način u pravu“, rekoh. „Idemo malo prošetati.“
Krenuli smo kroz prazninu. „Kuda idemo?“, pitao si.
„Nigdje posebno“, rekoh. „Volim da šetamo dok razgovaramo.“
„Pa, koji je onda smisao svega ovoga?“, upitao si. „Kada se ponovno rodim, bit ću poput praznog lista, zar ne? Beba. Znači, sva moja iskustva, sve što sam postigao u ovom životu bit će uzalud.“
„Nije baš tako!“, rekoh. „U sebi nosiš svo znanje i iskustvo svih svojih prethodnih života. Samo ih se trenutno ne sjećaš.“
Zaustavio sam se i stavio ti ruke na ramena. „Tvoja duša je veličanstvenija, ljepša i veća nego što možeš zamisliti. Ljudski um može sadržati tek mali djelić onoga što zaista jesi. To je kao kad umočiš prst u čašu vode da provjeriš je li topla ili hladna. Staviš mali dio sebe u posudu, i kada ga izvadiš, poneseš sa sobom sve što je taj dio osjetio.
Bio si čovjek posljednjih 48 godina, pa se nisi ni stigao rastegnuti i osjetiti ostatak svoje svijesti. Kad bismo ovdje ostali dovoljno dugo, počeo bi se svega sjećati. Ali nema potrebe za tim između života.“
„Koliko puta sam se već reinkarnirao?“, upitao si.
„Mnogo. Mnogo puta. U različite živote“, rekoh. „Ovog puta bit ćeš kineska seljanka 540. godine.“
„Čekaj, šta?“, zbunio si se. „Vraćaš me u prošlost?“
„Tehnički gledano, da. Vrijeme, kakvim ga ti poznaješ, postoji samo u tvom svemiru. Kod mene stvari funkcionišu drugačije.“
„Kod tebe?“, rekao si.
„Naravno“, rekoh. „Ja dolazim iz drugog mjesta. I nisam jedini. Sigurno želiš znati kako je tamo, ali iskreno, ne bi mogao razumjeti.“
„Oh“, reče ti, pomalo razočaran. „Ali čekaj. Ako se reinkarniram u različita vremena, mogao sam se sresti sa samim sobom?“
„Naravno. To se stalno događa. Pošto svaka inkarnacija zna samo za sebe, nikad nisi ni svjestan da se to dešava.“
„Koji je onda smisao svega toga?“, pitao si.
„Ozbiljno? Stvarno me pitaš za smisao života? Pomalo kliše, zar ne?“
„Pa, to je razumno pitanje“, insistirao si.
Pogledao sam te u oči. „Smisao života, razlog zbog kojeg sam stvorio cijeli svemir, jeste da ti sazriješ.“
„Misliš čovječanstvo? Da mi kao vrsta sazrijemo?“
„Ne. Samo ti. Napravio sam ovaj svemir za tebe. Sa svakim novim životom rasteš, sazrijevaš i postaješ veći, veći duh.“
„Samo ja? Šta je s ostalima?“
„Nema drugih“, rekoh. „U ovom svemiru postojimo samo ti i ja.“
Gledao si me prazno. „Ali svi ti ljudi na Zemlji…“
„Sve si to ti. Različite verzije tebe.“
„Čekaj. Ja sam svi ljudi!?“
„Sad shvataš“, rekoh i prijateljski te potapšah po leđima.
„Ja sam svaki čovjek koji je ikada živio?“
„I koji će ikada živjeti, da.“
„Ja sam Abraham Lincoln?“
„I njegov ubica John Wilkes Booth“, dodao sam.
„Ja sam Hitler?!“, rekao si užasnuto.
„I milioni koje je pobio.“
„Ja sam Isus?“
„I svi njegovi sljedbenici.“
Zašutio si.
„Svaki put kada si nekome nanio zlo“, rekoh, „nanio si ga sebi. Svako dobro koje si učinio, učinio si sebi. Svaku radost i svaku tugu koju je ikad neko osjetio, ili će osjetiti, iskusio si ti.“
Dugo si razmišljao.
„Zašto?“, upitao si. „Zašto sve ovo?“
„Zato što ćeš jednog dana postati poput mene. Jer to jesi. Ti si moje dijete. Ti si jedno od mojih.“
„Vau“, rekao si u nevjerici. „Znači, ja sam bog?“
„Ne. Još ne. Ti si fetus. Još uvijek rasteš. Kada proživiš sve ljudske živote, dovoljno ćeš sazreti da se rodiš.“
„Znači, cijeli svemir je…“
„Jaje“, rekoh. „Vrijeme je da kreneš u svoj sljedeći život.“
I poslah te dalje.
ZANIMLJIVOSTI
🎢 Disneyjeva skica: kako izgleda savršena sinergija
Jeste li znali da je Walt Disney prije gotovo sedam decenija skicirao poslovni model svog carstva?
U centru su filmovi. Oko njih: likovi, stripovi, muzika, TV, tematski parkovi, igračke. Sve je povezano strelicama koje idu u oba smjera. Film stvara likove, likovi pune Disneyland, Disneyland reklamira nove filmove. I tako u krug.
Lekcije su očigledne:
📽 Sve počinje od priče. Bez nje nema ni likova, ni igračaka, ni trilogija.
🔁 Ne smijemo razmišljati u silosima. Svaki dio sistema mora gurati ostale, a ne raditi za sebe.
🧸 Svaki novi lik je novi proizvod. Ili franšiza. Ili serija igračaka.
Danas se ista strategija, popularno nazvana flywheel, može pronaći u pitch-deckovima brojnih startupa, kao i planovima Netflixa i Amazona.
🍅 Hrana i porezi: zašto paradajz (nije) voće
U mnogim zemljama granica između „osnovne hrane“ i „luksuza“ odlučuje o tome hoćete li platiti dodatni porez – i često vodi do urnebesnih presuda.
🥯 Bagel s krem sirom = pripremljena hrana
U New Yorku, cijeli bagel se ne oporezuje. Ali ako ga prerežete ili premažete sirom, eto belaja. Morate platiti dodatnih 8 centi, jer se smatra „pripremljenom hranom“.🍟 Pringles: nisu baš čips, ali jesu grickalica
Proizvođač je tvrdio da su „samo“ 42 % krompira i da ne spadaju u oporezovane grickalice. Sud nije progutao tu priču – 100 miliona funti poreza kasnije, Pringles je ipak čips.🍰 Jaffa Cakes: kolač ili keks?
Britanska porezna uprava tvrdila je da je Jaffa keks oporeziv, ali je sud zaključio da je ipak kolač (i oslobođen PDV-a). Razlog? Kolač postane tvrd kad se osuši (baš kao i Jaffa), dok keks omekša.🍫 Twix protiv Snickersa
U Minnesoti, čokoladice s brašnom (poput Twixa) ne spadaju u slatkiše – i ne plaćaju porez. Snickers, bez brašna? Oporezovan.🍅 Paradajz: povrće ili voće?
Vrhovni sud SAD-a je 1893. presudio da je paradajz povrće (iako je botanički voće), zato što se jede uz glavno jelo, a ne kao desert. Rezultat? Viša carina.
🖋 Ljevaci: neshvaćena manjina
Više od 10% ljudi su ljevaci i često ih primijetimo kada rade stvari malo drugačije.
Zašto neko postane ljevak? Nauka još nema jasan odgovor. Najvjerovatnije je riječ o nasumičnom toku razvoja mozga. Djeca obično između 2. i 4. godine života počnu dosljedno koristiti jednu ruku za precizne zadatke.
Lijevo = pogrešno? U mnogim jezicima lijeva strana nosi negativne konotacije: sinister (“zlokobno” na mnogim jezicima), gauche (nespretno na francuskom), left (korijen riječi na engleskom znači “slab”, dok je right i desno i ispravno u isto vrijeme).
Tajna sportskog uspjeha? Efekat učestalosti treninga daje prednost ljevacima u duelima: navikli su igrati protiv dešnjaka. S druge strane, 90% protivnika jednog dešnjaka su drugi dešnjaci. Stoga nije slučajnost da su Diego Maradona, Lionel Messi i Lamine Yamal ljevaci.
CITAT
Biti sam svoj šef znači vječni sukob između najgoreg šefa na svijetu i najlijenijeg radnika.
DANIEL AKST
 | A guest post by
|