#121 Pitanje koje nas prati cijeli život
Porijeklo - Saša Stanišić (knjiga), Kad razgovor krene nizbrdo - Jefferson Fisher (video), Korijeni zla - Michael Huemer (članak)
PREPORUKE
Pitanje koje nas prati: odakle si
📕 KNJIGA: Herkunft | Porijeklo - Saša Stanišić
Piše Marko Ilić
Na svakom putovanju provedem neko vreme obilazeći knjižare. Kako sam u Londonu češće nego u drugim gradovima, obišao sam ih mnogo, a uvek jedan deo obilaska posvetim knjigama o našim prostorima. Na jednom od poslednjih, u maloj knjižari posvećenoj putopisnim knjigama, vodičima i romanima, naleteo sam na knjigu Where You Come From autora Saše Stanišića.
Autor je nemački pisac, poreklom iz Višegrada iz kog je u Nemačku izbegao 1992, te je knjiga u originalu pisana na nemačkom jeziku i zove se Herkunft, što znači poreklo. No, prevod ne samo naslova, već i cele knjige na engleski je savršeno urađen, te istančano dočarava atmosferu ove autobiografske knjige.
A knjiga, ona nas vodi kroz odrastanje mladog pisca u Višegradu, u mešovitoj sekularnoj porodici obrazovane srednje klase koja se iskreno veseli svakom Danu republike, majskim izletima uz Drinu, prolasku Štafete mladosti, Olimpijadi u Sarajevu, Zvezdinom hodu ka tituli prvaka Evrope 1991. i mnogim drugim radostima toga doba. Sve ovo se rastače u hororu rata i stravičnim zločinima kroz koje prolazi Višegrad.
Porodica sa par kofera beži u Nemačku, gde roditelji, od direktora prodaje i profesorke u srednjoj školi u pređašnjem životu, postaju radnici na građevini i u perionici u novom. Ipak, vrlo brzo otkrivaju nove radosti, a mladi pisac se integriše u društvo, gde diplomira slavistiku i nemačku književnost i postaje jedan od najprevođenijih nemačkih pisaca.
Pitanje porekla vraća se stalno, vodi ga nazad u Višegrad, gde mu ostaje baka sa kojom ima dubok odnos, te sa njom obilazi okolna sela, stare kuće i grobove predaka. Počinje da mašta da postoji šansa da se ovi prelepi predeli ponovo ožive dolaskom New Age komune digitalnih nomada, umetnika, ljudi željnih čiste hrane i vode, održivog turizma…
I opet se vraća na pitanje „odakle si“, gde rodbina čeka potvrdu da je odatle, da je od te krvi i tla, te ga tera da sam sebe preispita o tome ko je u stvari.Pijući vodu sa bunara koji je iskopao njegov deda, objašnjava da je on neko ko o toj najlepšoj vodi koju je ikada probao piše na nemačkom, a neko to čita na engleskom.
Shvata da se u stvari nikada nije vratio u Višegrad, već da je svaki posleratni dolazak bio u neki novi grad koji se nalazi na tom istom mestu. Shvata da će od porekla sigurno naslediti i visok pritisak, kao što je nasledio i duge noge, koje već primećuje na svom sinu.
Pisac danas živi u Hamburgu, tamo džogira pored reke, navija za Hamburger SV, a kad dolazi u Bosnu, primećuje izbeglice sa istoka kako prolaze kroz grad iz kog je i on jednog dana morao da ode. Dok je on ostao u Nemačkoj, roditelji su se preselili na Floridu, gde su ponovo našli svoje osmehe, a penziju su odlučili da provedu u Splitu, sa pogledom na Jadran.
Pisac je, u stalnim povratcima u rodni grad zbog bake koja tone sve dublje u demenciju i postaje mu sve teža za razumevanje, dok shvata da se bliži konačni rastanak, ostavlja utisak da i on tone u sve dublju socijalnu demenciju u vezi sa svojim poreklom, te da mu, kako vreme protiče, i rodbina i grad postaju sve dalji, a da jedino ostaju neverovatni pejzaži i mirna Drina.
Svakome ko je morao da ode iz svog grada ili će možda u budućnosti morati, ova knjiga daje dobar put kako iz starog i novog života izvući najbolje, te na kraju biti ono što stvarno jesi.
Kako raspetljati raspravu prije nego pukne
🎥 VIDEO: Kad razgovor krene nizbrdo — Jefferson Fisher
Jeste li ikad izašli iz rasprave kao pobjednik, a ostali bez želje da s tom osobom opet pričate? Meni se to desilo više puta nego što bih volio priznati. U ovom kratkom videu, advokat i autor Jefferson Fisher predlaže da raspravu vidimo kao čvor na konopu između nas. Što jače vučemo, čvor je tvrđi.
Tri savjeta koja vrijedi zapamtiti:
Zastanite prije odgovora. Sekunda-dvije tišine i jedan dublji udah često spuste tenziju.
Provjerite razumijevanje. Umjesto objašnjavanja, pitajte: šta si čuo da sam rekao; šta te tačno pogodilo.
Imenujte čvor i okidače. Recite: imamo čvor, hajde da ga raspetljamo. Obratite pažnju na okidače – fizičke (npr. upadanje u prostor), psihološke (npr. udar na identitet) i strah od gubitka.
Dovoljno je da u sljedećem napetom razgovoru primijenimo samo jedan od ova tri koraka. Često je to sve što treba da konop popusti.
Šta su pravi korijeni zla
📄 ČLANAK: Korijeni zla - Michael Huemer
Kažu da je novac korijen svakog zla. Michael Huemer, filozof s Univerziteta u Coloradu, misli da je to potpuno pogrešno – i da pravi krivci leže drugdje. U tekstu analizira tri glavna osumnjičena:
Novac. Alat razmjene u kojoj svi mogu dobiti. Kad postoji poštena trgovina, i onaj ko prodaje i onaj ko kupuje su na kraju u plusu.
Status. Potpuno druga priča: da bi moj ugled porastao, nečiji mora pasti. Zato se status često lovi ružnim metodama, od ogovaranja do javnih hajki.
Moć. Još gora verzija statusa. Što više vlasti imaju jedni, to je manje slobode za druge. Često ukupna šteta nadmaši korist koju imaju oni na vrhu.
A zašto onda svi ponavljamo da je novac kriv? Huemer kaže da je to zgodna mantra za kulturne elite. One same češće jure status i uticaj, pa im je lakše prstom upirati u bogate nego priznati vlastitu glad za hijerarhijama.
Ovo je tekst koji će vam promijeniti perspektivu i možda vas natjerati da s više opreza gledate motive i svoje i tuđe.
ZANIMLJIVOSTI
🧭 Vlasi: tragovi jednog romansko-balkanskog svijeta
Ako ste se ikad zapitali zašto postoje Vlaška ulica u Zagrebu, Vlaška crkva na Cetinju ili planina Vlašić u Bosni, trag vodi do Vlaha, starih romanskih zajednica koje su vijekovima spajale unutrašnjost Balkana s obalom. Njihovo ime potiče od germanske riječi za “one koji govore latinski”, a isti korijen imaju i nazivi za Velšane u Britaniji i Valonce u Belgiji.
Ko su bili Vlasi
Ime se koristilo za različite grupe: Arumune (poznate i kao Cincare), Megleno-Rumune i Istro-Rumune (Ćići u Istri). U Dalmaciji se u starim zapisima često spominju i kao Morlaci.Kako su živjeli
Bili su vješti stočari koji su sezonski selili stada s planina u nizine i nazad, organizovani u velike porodice i katune. Bavili su se i trgovinom, pratnjom karavana i čuvanjem granica.Vlasi i stećci
Najpoznatija nekropola stećaka kod Stoca, Radimlja, podignuta je u čast članova ugledne vlaške porodice Miloradović-Hrabren.Gdje ih ima danas
Njihovi potomci žive u istočnoj Srbiji, gdje postoji priznata vlaška manjina, a u Istri se u nekoliko sela još govori istro-rumunski, jezik na rubu nestanka. Male zajednice postoje i u Sjevernoj Makedoniji i Grčkoj.Vlasi u kulturi
Putopisac Alberto Fortis proslavio je Morlake i pjesmu Hasanaginica širom Evrope, a u srpskoj književnosti poznat je lik cincarskog trgovca iz Sterijine Tvrdice.
Iako su se mnogi Vlasi vremenom stopili s većinskim narodima, njihovi tragovi ostali su u jeziku, običajima, toponimima i na kamenim spavačima koji pod hercegovačkim suncem još uvijek pričaju priču o jednom zaboravljenom svijetu.
🚗 Abilenski paradoks: kako završimo na putu koji niko nije htio
Jeste li ikad izašli sa sastanka i pomislili: kako smo baš ovo odlučili?
Abilenski paradoks objašnjava taj osjećaj. Klasična scena je porodica koja po najvećoj vrućini krene na dug put u prilično dosadno mjesto (Abilene) jer svako misli da ostali to žele. Na kraju ispadne da niko nije htio i svi se pitaju zašto su uopšte krenuli.
Problem je u lažnom konsenzusu. Umjesto da kažu šta stvarno misle, ljudi klimaju glavom, pretpostavljaju tuđe želje i na kraju se svi slože oko nečega što niko ne želi. To nije isto što i groupthink, gdje ljudi sebe ubijede da je odluka dobra. Kod Abilena svi znaju da nije, ali misle da bi pokvarili raspoloženje ako kažu drugačije.
Kako ovo spriječiti u praksi? Ponekad je dovoljan krug iskrenosti prije odluke – ocijenite ideju od 0 do 10, pitajte ima li iko ozbiljnu rezervu, dajte riječ onima koji se inače ne javljaju, ili uvedite đavoljeg advokata koji će namjerno tražiti slabe tačke. Bolje malo nelagode odmah, nego dugo putovanje na vrućem asfaltu do mjesta gdje niko ne želi biti.
🌀 Mevlevijski derviši: ples koji je molitva
Mevlevije su derviši nazvani po Dželaludinu Rumiju Mevlani, pjesniku i učitelju iz 13. stoljeća. Njihov ples sema je molitva u pokretu čiji je cilj utišati ego i okrenuti srce Bogu.
Simbolika početka
Visoka kapa označava nadgrobni kamen ega, bijela haljina pokrov, a crni ogrtač grob koji se skida na početku. Ruke prekrižene na grudima i kratka tišina postavljaju namjeru.Zašto se okreću
Derviš se vrti oko lijevog stopala kao da srce ostaje u centru, kreće se suprotno od kazaljke na satu. Desna ruka prima milost odozgo, lijeva je dijeli prema zemlji. Sažetak: primi i podijeli.Muzika i ritam
Trstena frula nej i ujednačen ritam pomažu sabranosti. Sema prolazi kroz četiri cjeline: stvaranje, prelazak ka Božijoj ljubavi, gašenje ega i povratak svijetu spreman na služenje.
Ako niste vjernik, lako je prepoznati poruku: smiri se, saberi misli i budi od koristi drugima.
CITAT
Ne pričaj o svojoj filozofiji. Pokaži je na djelu.
EPIKTET
Pitao sam se šta je sa Sašom Stanišićem čiju sam knjigu "Kako vojnik popravlja gramofon" , dosta davno pročitao na dušak (a kasnije i drugu). Hvala na informaciji o ovoj novoj knjizi. Nadam se da će biti i prevedena na naš jezik.
Hvala za kontinuitet "izdavanja" Preporuka i interesantnost obrađenih tema. Posebna čestitka za strukturu pisanja koja omogućava lagano čitanje sa uživanjem.