#133 Zašto trebamo rituale?
1984 - George Orwell; Mi - Jevgenij Zamjatin; Vrli novi svijet - Aldous Huxley (knjige), Tri mentalna alata - Charlie Munger (video), Zašto mozak treba rituale - Anne-Laure Le Cunff (članak)
PREPORUKE
Sve je već napisano - distopijski klasici
📖 1984 - George Orwell; Mi - Jevgenij Zamjatin; Vrli novi svijet | Brave New World - Aldous Huxley
Marko Ilić iz Beograda najčešći je gostujući autor u ovom newsletteru. Strastven je čitalac i čovjek radoznalog duha, sa diplomama iz najrazličitijih oblasti, od biznisa i urbanizma do azijskih studija.
Piše Marko Ilić
Sa pojavom nadzora, pa interneta, pa do današnje veštačke inteligencije, sveprisutnih kamera, nadzora surfovanja po internetu i algoritama koji „znaju više o nama od nas“ (o „nama“ je sve rekao već Branko Ćopić), lako uskliknemo: 1984!. Ta distopijska knjiga, u kojoj Orvel vidi budućnost čovečanstva u kom „čizma gazi ljudsko lice, zauvek“, postala je opšte mesto mnogima, čak i velikom broju ljudi koji je nisu nikad ni pročitali (cinik bi rekao: većini). I onda krenu uzvici: „šta nam radeee!!!“.
Ipak, Orvelovo remek-delo uvek treba čitati kao deo trilogije koju, pored 1984, čine i Mi Jevgenija Zamjatina i Vrli novi svet Oldusa Haksilija. Već smo utvrdili da o 1984 svi sve znaju, pa idemo na druge dve.
Mi je jedino završeno delo živopisnog Zamjatina, a ujedno i prvo napisano iz ovog trijumvirata. Njegov život je kao sažetak epohe: odrastanje u porodici oca sveštenika u konjokradničkom selu u carskoj Rusiji, boljševički bunt „pre vremena“ početkom XX veka, duga putovanja po Rusiji, Mediteranu i Zapadu. Kao slobodni duh, jednako nepoželjan i u carskoj i u sovjetskoj Rusiji, video je svet u kom se industrijska efikasnost, uz birokratsku pedantnost, trudi da upregne čoveka u svoju svrhu: određuje mu norme po kojima treba živeti, daje ružičaste bonove za „vreme ljubavi“ (kada je dozvoljeno spustiti roletne), i pazi da sve bude u funkciji mašina.
S druge strane, Haksli u svom delu (1932) nastavlja ovaj niz: i ovde se sve svodi na efikasnost proizvodnog sistema, ali se dodaje i element konzumerizma. Religija je fordizam. Ljudi govore „Gospode Forde“, a nad hramovima stoji simbol slova T, po imenu najpopularnijeg Fordovog modela. Uživa se u slobodnom seksu, doduše uvek kontrolisanom da ne dođe do trudnoće, a čim vas krenu emocije, uzimate malo some koja vam vraća raspoloženje. Danas bi to bilo nešto između prozaka i kokaina, ili ko šta voli, samo da se izniveliše.
Svi su lepi, zgodni, veseli. Postoji i eugenički deo: svi se rađaju iz epruvete, jer je seks „bezbedan“ i kontrolisan, ali ako se nekom „omakne“ – ide u egzil. Prema potrebama privrede rađaju se alfe, bete, game... No, to se određuje dodavanjem alkohola u epruvetu. Svakako, svi su programirani da žive 60 godina, jer je to optimalno: da ne budu opterećenje za društvo. Interesantan deo je dolazak „divljaka“ u društvo, koji se greškom rodio prirodno, pa mu je majka proterana. A posebno je skandalozno to što citira Šekspira.
Svaka od ove tri vizionarske knjige daće vam jedan ugao posmatranja današnjeg društva. A u kojoj ćete se više prepoznati, zavisi od vremena i prostora u kom živite. Uživajte u čitanju i prepoznavanju, u nadi da nam se neće desiti proročanstvo iz knjige Put, Kormaka Makartija.
Tri alata za zalijepiti na frižider
📺 Tri mentalna alata - Charlie Munger
Charlie Munger je bio dugogodišnji partner Warrena Buffetta. Za mene, vjerovatno najbolji mislilac među poslovnim ljudima i najbolji biznismen među filozofima.
U jednom govoru studentima izdvojio je mentalne alate koje vrijedi imati stalno pri ruci.
1) Inverzija: pitati se kako stvari propadaju
Kad zapnemo, nema potrebe odmah tražiti pametno rješenje. Prvo ima smisla zapitati se: šta bi ovo sigurno pokvarilo?
Odgovori su uglavnom dosadni, ali tačni: nepouzdanost, odgađanje, loša komunikacija, ego. Izbjegavanjem tih stvari često se već bude ispred većine.
2) Tražiti dokaz protiv sebe
Najbrži put do greške je stalno potvrđivati da smo u pravu.
Munger ovdje spominje Darwina, koji je imao naviku da odmah zapisuje svaku činjenicu koja ide protiv njegove teorije. Znao je da će je mozak kasnije pokušati zaboraviti.
Jednostavna rutina:
napisati stav u jednoj rečenici
formulisati najbolji argument protiv njega
Ako to ne ide, velika je šansa da razmišljanje nije bilo dovoljno duboko.
3) Checklista za važne odluke
Kad pritisak poraste, pamćenje i intuicija često zakažu.
Zato za važne odluke vrijedi imati kratku checklistu:
koji je stvarni cilj
koji je najveći rizik
šta mora biti tačno da bi stvar uspjela
ko je sljedeći na potezu i do kada
Ništa od ovoga nije spektakularno. Ali upravo takve stvari prave razliku na duge staze.
Zašto trebamo rituale?
📰 Why your brain needs everyday rituals - Anne-Laure Le Cunff
Rituali nisu religija, nego alat. Nisu rezervisani za bogomolje i svadbe. Ima ih svuda: kada se rukujemo, ustanemo tokom intoniranja himne ili aplaudiramo na kraju predstave. Ima ih i u onim malim, kućnim stvarima kao što je zajednički doručak nedjeljom.
Kad smo pod stresom, ritual vraća osjećaj kontrole. Ne zato što smo sad riješili problem, nego zato što imamo barem jednu stvar koja je stabilna i predvidiva. Ako je sve oko nas neizvjesno, tih par malih koraka, uvijek istim redom, znaju smiriti nervozu.
Zato mi se baš svidjela ideja u članku da su rituali neka vrsta nadogradnje za nervni sistem:
Smirenje: stišaju alarm u glavi, onaj koji stalno traži gdje bi moglo zapeti.
Jasnoća: manje mentalnog napora, jer ne moramo stalno odlučivati šta je sljedeće.
Povezanost: kad nešto radimo zajedno i usklađeno, lakše se pojavi osjećaj zajedništva, čak i bez puno priče.
I još jedna važna stvar: ritual nije isto što i navika. Navika je autopilot. A ritual je autopilot kojem smo svjesno dali smisao.
ZANIMLJIVOSTI
🔍 Između redova: šta niste mogli pročitati u vijestima
Bolest koja je ljudima okretala trepavice prema oku skoro je nestala. U posljednjih 20 godina, broj ljudi koji žive u područjima gdje je trahom prisutan pao je za oko 94% – sa oko 1,5 milijardi na manje od 100 miliona. Egipat je jedna od osam zemalja koje su tu bolest potpuno eliminisale u prošloj godini.
Skoro milijarda ljudi je dobila pristup sigurnoj pitkoj vodi u jednoj deceniji. U istom periodu je i 1,5 milijardi ljudi dobila osnovne higijenske uslove.
Obnovljivi izvori su prvi put proizveli više struje od uglja. U prvoj polovini 2025. solarna i energija vjetra prestigle su ugalj u globalnoj proizvodnji struje. A u maju je Kina instalirala 230 miliona solarnih panela, isto koliko i Njemačka u cijeloj svojoj historiji.
Industrija krzna se urušila brže nego što je iko očekivao. Prije desetak godina ubijalo se oko 140 miliona životinja godišnje. Danas je to 20 miliona. Potražnja za krznom se srozala na najvećim tržištima, Kini i Rusiji.
Ljudi širom svijeta kažu da žive bolje nego ikad otkad se to mjeri. Prema Gallupu, 33% ljudi globalno kaže da napreduje, a samo 7% da pati. Uz to, 73% ljudi kaže da se osjeća sigurno hodati sami noću, više nego ikada do sada.
🧠 Intuicija na testu: kad brojke ne prate osjećaj
Najrizičniji dio avionskog putovanja često je put do aerodroma.
Vožnja automobilom je statistički 100 puta opasnija od leta. Ako se vozimo iz Sarajeva do Zagreba, imamo isti rizik od smrtnog ishoda kao da smo nekoliko stotina puta letili na toj relaciji.Većina života na Zemlji nisu životinje nego biljke.
Biljke čine više od 80% ukupne mase svih živih bića. A kad gledamo samo sisare, ljudi i domaće životinje čine oko 95% njihove ukupne mase. Divlji sisari su danas statistička manjina.Svijet se u suštini hrani sa tri biljke.
Riža, pšenica i kukuruz daju oko 60% energije koju ljudi dobijaju iz hrane. Istovremeno, oko tri četvrtine poljoprivrednog zemljišta koristi se za stoku, a ona nam daje manje od petine ukupnih kalorija koje pojedemo.Većina ljudi danas živi u gradovima.
Po prvi put u historiji preko pola stanovništva više ne živi na selu. Predviđa se da će urbana populacija porasti na 70% u narednih 25 godina.Zagađeni zrak ubije više ljudi od prirodnih katastrofa.
WHO procjenjuje da je najmanje 7 miliona smrti svake godine povezano sa zagađenjem zraka. U prirodnim katastrofama pogine do 50.000 ljudi godišnje.
🚢 Nevidljivi putevi: kako su kanali spojili mora
Gledajući karte, znao sam pomisliti kako je baš šteta što se ne može ploviti od Kaspijskog do Crnog mora. Dva ogromna mora, a između njih ništa. Onda sam shvatio da je taj problem riješen prije više od 70 godina. Samo što rješenje ne vidimo na većini mapa.
Kanali su tihi heroji historije. Ne izgledaju spektakularno, često su samo tanke linije ili ravni rezovi kroz pejzaž, ali su omogućili da roba putuje daleko, sporo i jeftino. I danas, kad treba prevesti velike količine tereta, riječni transport je i dalje osjetno povoljniji od kamionskog.
Da bi sve to radilo, ključne su ustave, liftovi za brodove. Brod uđe u komoru, vrata se zatvore, nivo vode se podigne ili spusti, i brod izađe na višem ili nižem nivou.
Veliki kanal u Kini
Ako postoji kanal koji je zapravo držao carstvo na okupu, to je ovaj. Stoljećima je povezivao sjever i jug Kine, rijeke, gradove, žito, poreze i politiku. Građen je u etapama, popravljan, proširivan i prilagođavan novim dinastijama. Danas se često spominje kao najduži umjetni vodeni put na svijetu, ali meni je zanimljiviji kao ideja: neko je prije više od hiljadu godina rekao “ovo ćemo povezati vodom” i stvarno to uradio.
Rajna–Majna–Dunav
Ovo je evropska verzija istog sna, ali u modernoj izvedbi. Spojiti sliv Rajne i sliv Dunava znači povezati Sjeverno i Crno more jednim plovnim pravcem. Kanal je završen tek 1992 i ima niz ustava koje doslovno dižu brodove stotinama metara iznad nivoa mora. Brod može krenuti iz Rotterdama i završiti u Konstanci bez da napusti vodu.
Volga–Don
Ovo je kanal zbog kojeg sam uopće krenuo kopati po ovoj temi. Volga se ulijeva u Kaspijsko more, Don vodi prema Crnom, a između njih postoji relativno kratak kopneni razmak. Sovjeti su taj problem riješili 1950-ih. Rezultat je kanal dug oko sto kilometara, sa nizom ustava koji savladavaju visinsku razliku i otvaraju put od Kaspijskog mora sve do Mediterana.
CITAT
Treba mnogo rada da bi nešto izgledalo jednostavno.
STEVE WOZNIAK
 | A guest post by
|