#138 Leteći tanjiri, ali ozbiljno

The Illegals - Shaun Walker (knjiga), Conversations with Tyler - Arthur C. Brooks (podkast), 6 savjeta za zdraviji život - Zeke Emanuel (članak)

PREPORUKE

Ljudi koji su nestali u tuđim životima

📖 The Illegals: Russia’s Most Audacious Spies and Their Century-Long Mission to Infiltrate the West - Shaun Walker

Marko Ilić iz Beograda najčešći je gostujući autor u Preporukama za radoznale. Strastven je čitalac i čovjek radoznalog duha, sa diplomama iz najrazličitijih oblasti, od biznisa i urbanizma do azijskih studija.

Piše Marko Ilić

Knjiga The Illegals prati genezu, razvoj i metamorfoze jednog od najdugovečnijih obaveštajnih projekata, sovjetskih ilegalaca. Naučeni da se skrivaju još od progona carske Ohrane krajem 19. i početkom 20. veka, ruski revolucionari razvijaju složen sistem konspiracije, infiltracije, eksfiltracije i života pod lažnim identitetima, koji će kasnije postati važan deo sovjetskog obaveštajnog aparata.

Suština sistema bila je u stvaranju lažne biografije pod kojom ilegalac treba da deluje u stranoj zemlji. Kandidatima se biralo poreklo, usavršavao akcenat, stil oblačenja i ponašanja, a često su još od studentskih dana pripremani za uloge u kojima će godinama živeti kao neprimetni bračni parovi, trgovci, profesori ili novinari, sve dok ne budu aktivirani za ozbiljnije zadatke.

Jedan od najintrigantnijih agenata bio je Josif Griguljevič, Litvanac jevrejskog porekla, aktivan komunista od mladosti, koji je prve zadatke u inostranstvu dobio u Španiji 1930-ih, a zatim organizovao i prvi, neuspešni atentat na Trockog u Meksiku. Posle rata dobija novi identitet, naslednika farmi kafe u Kostariki pod imenom Teodoro B. Kastro, i pod tim imenom uspeva da postane čak i zvanični ambasador Kostarike u Italiji i Vatikanu, iako u Kostariki nikada u životu nije ni kročio.

Ono što je nama posebno interesantno jeste zadatak koji potom dobija iz Moskve: da proceni mogućnost atentata na Tita. Posle sastanka s njim pravljena su i vrlo konkretna rešenja, od puštanja plućne kuge, preko pucnja iz skrivenog oružja uz izazivanje panike, do poklona koji bi ispuštao otrovni gas. Od svega toga spasila ga je Staljinova smrt i novi kurs Moskve prema Jugoslaviji.

Za nas je zanimljiv i noviji slučaj iz Ljubljane, gde je pre nekoliko godina uhapšen bračni par ruskih agenata koji su čitavu deceniju živeli kao Argentinci, vodili galeriju i posao sa umetninama, a njihova deca verovala da su zaista iz Argentine.

---

Radoznalost kao gorivo života

🎧 Conversations with Tyler | Arthur C. Brooks

Ovo preporučujem i zbog teme i zbog gosta.

Arthur Brooks je jedan od onih rijetkih ljudi koji su stvarno živjeli nekoliko ozbiljnih karijera. Bio je profesionalni muzičar, zatim ekonomist, vodio veliki think tank, a danas na Harvardu proučava sreću, smisao i navike dobrog života. Baš zato je ova epizoda zanimljiva. Ne zvuči kao još jedan self-help autor, nego kao neobično širok i ozbiljan čovjek koji je puno radio, učio i mijenjao se.

Ako iz razgovora uzmete samo jednu stvar, neka bude ova: sreća nije isto što i dobro raspoloženje. Brooks je opisuje kao spoj užitka, zadovoljstva i smisla. Uz to daje i grubu procjenu: oko 50 posto sreće je genetika, 25 posto okolnosti, a 25 posto naše navike. I baš zato navike na kraju ispadnu presudne. Ne možemo birati sve karte koje dobijemo, ali možemo dosta uticati na to kako ćemo ih igrati.

Meni je posebno ostao dio o radoznalosti. Brooks kaže da je interes za novo jedna od sedam osnovnih emocija, i to pozitivna. Još bolja mu je teza da su naši preci koji su najviše učili često imali i najviše potomaka, pa nas je evolucija, između ostalog, nagradila time da nam učenje pričinjava zadovoljstvo. Zbog toga su najsretniji ljudi često oni koji nikad ne prestanu učiti.

Uz to, kaže i da najsretniji ljudi obično imaju neku životnu filozofiju, bliske porodične odnose, prave prijatelje i osjećaj da rade nešto korisno. Ukratko, nije poenta samo osjećati se dobro, nego živjeti tako da život ima i smisao i širinu.

---

Šest normalnih savjeta za zdraviji život

📜 6 Scoops of Wellness Advice That Say Yes to Better Health—and Ice Cream - Zeke Emanuel

Prilično smo skeptičan prema wellness industriji. Svako malo dođe novi val savjeta: jedi ovo, izbaci ono, treniraj ovako, spavaj onako, prati ovaj marker, kupi ovaj suplement. Lako se stekne dojam da treba još jedan posao samo da bismo živjeli kako treba.

Zato mi je simpatična knjiga Eat Your Ice Cream (i odličan rezime) Zekea Emanuela. Emanuel nije internet guru, nego ozbiljan čovjek iz javnog zdravstva.

Njegovih šest savjeta ja čitam ovako:

1. Prvo izbaciti ono što je očito loše.
Često pokušavamo dodati nešto novo, a zanemarimo ono što nam već šteti. Cigarete su očit primjer, ali i pretjerivanje s alkoholom, razni bespotrebni rizici i ignorisanje osnovne preventive kao što su vakcine i sistematski pregledi.

2. Pričati s ljudima.
Zajednički obroci, prijatelji, porodica, pa i obični razgovori s ljudima oko nas, vjerovatno su važniji nego što im obično priznajemo. Sviđa mi se i njegova jednostavna ideja da budemo oni koji započnu razgovor, pitaju i stvarno slušaju.

3. Držati um budnim.
Mozak voli novinu. Nova knjiga, nova vještina, novi recept, te neki hobi koji nas malo izazove. Emanuel lijepo podsjeća da nije poenta samo zabaviti se, nego ne upasti u stalno ponavljanje istog i u previše pasivnog gledanja i skrolanja.

4. Redovno se kretati.
Ne treba od treninga praviti religiju. Dovoljno je da imamo malo kondicije, malo snage i malo rada na ravnoteži. Nema puno koristi od toga da sve pretvorimo u izazov ili opsesiju.

5. Normalno jesti.
Manje zaslađenih pića, manje grickalica i junk fooda, a više prave hrane. Malo više vlakana, voća i povrća, te ponešto fermentirano, poput jogurta. A s vremena na vrijeme i kolač ili sladoled.

6. Puno spavati.
San je temelj, a ne luksuz. Ako u kontinuitetu spavamo nedovoljno ili loše, teško ćemo dugoročno popraviti bilo šta drugo. Nekoliko običnih stvari tu već puno znači: mirna i tamna soba, manje ekrana, manje kofeina i alkohola pred spavanje, te malo ozbiljniji odnos prema vlastitom ritmu.

---

ZANIMLJIVOSTI

💼 Četiri karijere: ne želimo svi isto

Dugo nam se prodaje ista slika uspjeha: dobra karijera ide samo prema gore. Bolja titula, veća plata, više odgovornosti. Kao da se svi penjemo uz iste merdevine.

Ali jedno zanimljivo istraživanje kaže da zapravo postoje barem četiri različite vrste karijera.

• Ekspertna: želiš postati baš dobar u jednoj stvari. Primjer je profesor koji 40 godina predaje isti predmet ili vrhunski knjigovođa koji ne sanja direktorsku funkciju.

• Linearna: važni su ti napredovanje, veći uticaj i više odgovornosti. Klasičan primjer je menadžer koji ide od voditelja tima do direktora.

• Spiralna: svakih nekoliko godina uđeš u novo područje. Recimo: inžinjer pređe u prodaju, pa u neprofitnu organizaciju.

• Tranzitorna: više te vuku raznolikost i sloboda nego status. Danas radiš u kafiću, sutra voziš ture, prekosutra odeš živjeti uz more.

---

🛸 Leteći tanjiri: kad vojska kaže ne znamo

Dugo je tema NLO-a bila rezervisana za filmove, teorije zavjere i kasnonoćne razgovore. Ako bi neko ozbiljno rekao da je vidio nešto neobično na nebu, riskirao je da ga društvo odmah svrsta među čudake.

Zanimljivo je da se to posljednjih godina polako mijenja.

Američka vojska i NASA danas češće koriste naziv neidentificirane neobične pojave (engleska skraćenica više nije UFO već UAP). Piloti se ohrabruju da prijavljuju neobične pojave, a državne institucije objavljuju izvještaje o stotinama takvih slučajeva. NASA je temu posljednjih godina počela obrađivati otvorenije i kroz naučni okvir, a Pentagon danas formalno prikuplja i analizira prijave.

Naravno, većina razriješenih slučajeva na kraju ispadne mnogo običnija nego što zvuči. Dronovi, baloni, ptice, optičke varke ili tehničke greške. Ali ne svi. U izvještajima i dalje ostaje manji broj pojava bez jasnog objašnjenja, često ne zato što su nužno spektakularne, nego zato što jednostavno nema dovoljno dobrih podataka.

I tu je zapravo srž promjene. Nekada bi se takvi izvještaji brzo gurnuli pod tepih. Danas se sve češće kaže: ne znamo još, ali vrijedi istražiti.

Još jedna zanimljiva epizoda dolazi iz vremena Hladnog rata. Tada su vlasti u SAD-u svjesno pokušavale smanjiti interes javnosti za NLO-e. Ne zato što su skrivale vanzemaljce, nego zato što su mnogi navodni NLO-i bili zapravo tajni izviđački avioni poput U-2, a dodatni problem bili su panika i opterećenje sistema prijavama. Lakše je bilo reći da ljudi griješe nego otkriti protivniku šta zaista leti nebom.

NLO više nije automatski znak da je neko lud. Ali još uvijek nije ni dokaz da je bio u pravu.

---

⛰️ Kurdi: narod koji nije stao u granice

Ako na karti tražite Kurdistan, nećete ga naći kao državu. A opet, Kurda ima oko 30 do 40 miliona i često ih opisuju kao možda najveći narod bez vlastite države. Većinom žive između Turske, Iraka, Irana i Sirije, kao da ih je historija presjekla preko nekoliko granica odjednom. Kurdski jezik pripada iranskoj jezičkoj grani, pa je bliži perzijskom nego arapskom ili turskom.

Nedovršena priča

Nakon Prvog svjetskog rata kratko je izgledalo da bi Kurdistan mogao nastati, ali su novi sporazumi to ugasili. Od tada isti narod živi četiri različite sudbine: u Iraku Kurdi imaju autonomnu regiju, u Turskoj iza sebe imaju decenije sukoba s državom, u Iranu su često među najtvrđe pritiskanim zajednicama, a u Siriji su tokom rata izgradili vlastitu samoupravu.

Žene ratnice i Saladin

Svijet su posebno fascinirale kurdske žene borci, naročito u Siriji i Iraku, gdje su ženske jedinice ratovale i protiv ISIS-a. Još jedna lijepa historijska fusnota: i Saladin, slavni vladar koji je vratio Jerusalem od križara, bio je Kurd.

Više od pitanja granica

Možda je baš to najzanimljivije kod Kurda. I bez vlastite države uspjeli su sačuvati snažan identitet, jezik i praznike poput Newroza. Kurdistan zato danas jasnije postoji u pamćenju, pjesmama i osjećaju pripadnosti nego na političkoj karti svijeta.

---

CITAT

Umjetnost nije ogledalo stvarnosti, nego čekić kojim je oblikujemo.
BERTOLT BRECHT