#141 Zašto sam prevario ChatGPT
Raj - Abdulrazak Gurnah (knjiga), Mihajlo Pažanin o budizmu (podkasti), Claude Cowork (life hack)
PREPORUKE
Raj pod sjenom kolonijalizma
📕 KNJIGA: Raj - Abdulrazak Gurnah
Ognjen Marković iz Sarajeva prvi put piše za Preporuke. Radi se o inženjeru sa skoro pola stoljeća iskustva u energetskom sektoru, a danas je u penziji. Spada u onu rijetku sortu ljudi koji su mnogo prošli i gradili druge u tišini, a o tome ne pričaju. Neko je kome vjerujem kad su u pitanju književne preporuke.
Piše Ognjen Marković
Često se pitam kako ljubitelji knjiga biraju ono što čitaju. Da li je to preporuka prijatelja, prikaz knjige na nekom portalu ili u književnom časopisu, kombinacija svega toga, ili nešto sasvim drugo?
Jedan od načina na koji ja biram knjige jeste praćenje dobitnika Nobelove nagrade za književnost. Tako sam došao do autora i knjiga čije mi je čitanje pružilo veliko zadovoljstvo, uvelo me u nove svjetove i neka druga vremena.
Jedan od takvih autora je i nobelovac Abdulrazak Gurnah, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2021. godine. Njegova knjiga Raj objavljena je u originalu, na engleskom jeziku, 1994. godine, a ja sam čitao izdanje Profila iz 2023. godine.
Roman prati odrastanje dječaka Jusufa u istočnoj Africi početkom 20. vijeka, u vrijeme kolonijalizma. Jusuf živi s roditeljima sve dok ga otac, zbog dugova, ne preda bogatom trgovcu Azizu, kojeg dječak zove stricem.
Aziz ga vodi na trgovačke ekspedicije kroz unutrašnjost Afrike, gdje čitalac, zajedno s Jusufom, upoznaje različite ljude, kulture i surovosti kolonijalnog svijeta. Prateći ta putovanja, upoznajemo svijet istočne Afrike, današnje Tanzanije, i svjedočimo nasilju, nepravdi i sukobima koje donose kolonijalizam i trgovina.
Opisi prirode su fascinantni, toliko živi da se čitalac osjeti kao dio tog svijeta. Jačanje kolonijalizma i životne okolnosti dovode Jusufa do raskrsnice, a izbor koji napravi određuje njegov identitet i budućnost.
Glavne teme:
kolonijalizam i njegov utjecaj na Afriku
gubitak nevinosti i odrastanje
ropstvo i dug kao oblik kontrole
potraga za identitetom i slobodom
Učitelj koji ne propovijeda
🎧 PODKAST/VIDEO: Mihajlo Pažanin u Planetopiji i kod Krešimira Mišaka u emisiji Na rubu znanosti
Nisam budista. Ali kad Mihajlo Pažanin priča o budizmu, ne osjećam onaj refleksni otpor koji obično imam prema duhovnoj literaturi.
Mihajlo je prijatelj i jedan od ljudi s najvećom unutrašnjom širinom koje sam upoznao. Radi se o najistaknutijem učitelju tibetanskog budizma u regiji. Preveo je puno knjiga, i to ne samo budističkih, nego iz različitih duhovnih tradicija. Prizeman je, strpljiv kad objašnjava komplikovane pojmove, te otvoren prema drugim učenjima i pravcima. I, što meni najviše znači, nije ga strah reći da nešto ne zna.
U oba gostovanja govori o svojoj knjizi Buda(n) u autobusu. Naslov dolazi iz savjeta jednog tibetanskog učitelja: većina nas se kroz život vozi kao putnik u autobusu. Kupimo kartu (religija, guru, popularna duhovnost), sjednemo i prepustimo se vozaču. Pa kad se vozač jednom zaustavi nasred puta i ode, ostanemo zaključani i bespomoćni, jer niko od nas ne zna pokrenuti vozilo. Posao je, kaže Mihajlo, da sjednemo za volan.
Nekoliko stvari koje su mi posebno ostale iz oba razgovora:
Pola sata tišine dnevno. Sjesti sam sa sobom, bez telefona, sveske ili bilo kakvog podražaja. Bleja u svom najčistijem obliku. Mihajlo to zove unutrašnjim prostorom tišine i kaže da bez njega ne možemo ni razumjeti šta zaista osjećamo. Praksa koju planiram sam sebi propisati.
Vidjeti stvari onakve kakve jesu. Bez iluzija i očekivanja. Ovo je tačka u kojoj se istočnjačke tradicije neočekivano slažu i sa monoteističkim religijama: istina je jedna i primordijalna, već je tu, a ono što treba čistiti je naša percepcija.
Sreća nije ugoda. Ugoda je vezana za vanjske uslove, a oni se po prirodi mijenjaju. Sreća je sloboda od potrebe da svijet bude tačno onakav kakvim ga želimo. Radi se o ozbiljnoj razlici: ako sreću izjednačimo s ugodom, osuđeni smo na vječnu trku.
Možda je najjača stvar kod Mihajla to što ono o čemu priča ne zvuči kao duhovnost koju treba praktikovati, nego kao zdrav razum koji smo negdje usput zaboravili.
Zašto sam počeo varati ChatGPT
⚡ LIFE HACK: Claude Cowork
Nedavno me prijateljica zafrkavala da je osoba s kojom najviše pričam u danu ChatGPT. Do prije mjesec dana je bila u pravu.
Onda sam polako počeo otkrivati Claude. U početku mi se činilo da je razlika mala. Odgovori su djelovali direktnije, ali plaćam dvadeset dolara mjesečno za jedan i drugi alat i nije mi bilo jasno gdje je ta velika razlika.
A zatim sam probao Claude Cowork, verziju koju instalirate na svoj kompjuter. I prvi put mi je bilo jasno da to više nije ista igrica.
Teško mi je objasniti razliku bez da sami probate, ali svejedno ću pokušati.
Kao i drugi alati, i Cowork ima projekte, odvojene radne sobe u koje stavite fajlove, dokumente i pravila igre. Razlika je u tome što možete staviti tonu stvari, a on će sve zapamtiti. Za jednog klijenta s kojim radim, u tom projektu sjedi opis firme, ugovori, tabele s podacima i raniji izvještaji. Kad treba pripremiti analizu ili sažetak, ne objašnjavam mu svaki put ko je klijent i čime se bave. Ono što već znam o njima, zna i on.
Tu su i skills, alati koje napravite jednom i koristite kad god zatrebaju. Često koristim skill za poslovni ton u mailovima, izgrađen na osnovu moje ranije prepiske. Mogu ga pozvati u bilo kojem razgovoru, ne samo unutar jednog projekta.
I na kraju ono što će vas možda malo uplašiti. Cowork se može povezati s drugim programima koje koristite kao što su Gmail, HubSpot, Canva ili kalendar. Ne samo da čita, nego može pripremiti i dio posla, a vi i dalje odlučujete šta se šalje.
Da budem iskren: tek sam na početku ovog putovanja i daleko sam od eksperta. Siguran sam da koristim možda deset posto onoga što alat može. Ali već sad vidim ogromnu razliku između chata u Chromeu i alata koji vas zna.
Najviše konkretnih primjera kako sve ovo izgleda u praksi dobio sam iz intervjua s Ally Miller. Meni je pomogao, vrijedi početi odatle.
Jednostavno downloadujte Cowork, napravite projekat za nešto na čemu trenutno radite i dodajte par fajlova. Onda dvije sedmice koristite to umjesto chata u browseru i vidite kako vam leži.
ZANIMLJIVOSTI
🧀 Sir zimi: zašto u Indiji nema livanjskog
Indija proizvodi više mlijeka nego ijedna zemlja na svijetu. A opet, skoro da nema tvrdih, odležalih sireva.
Indijski autor Krish Ashok nedavno je ponudio jednostavno objašnjenje: tvrdi sir nije nastao zato što je neko jednog dana poželio da mlijeko traje duže, nego zato što su evropski seljaci morali preživjeti zimu.
Mlijeko je skoro savršena hrana, ali se brzo kvari. Kad mu oduzmete vodu, koncentrišete protein i mast, posolite ga i ostavite u hladnom podrumu, dobijete nešto što ima deset puta više kalorija po kilogramu i traje mjesecima.
Indija taj problem nije imala. Topla klima, više biljne hrane tokom godine i malo prirodnih hladnih prostora za sazrijevanje. Kalup sira bi se na vrućini brzo pretvorio u nešto što ne želimo zamišljati.
Njihov odgovor bio je ghee: pročišćeni puter koji i bez frižidera traje godinama, sličan maslu s naših prostora. Sačuvali su mast, a ne protein.
I kod nas su tvrdi sirevi nastali iz slične logike, samo u lokalnim varijantama:
Livanjski sir. Miješani ovčije-kravlji sir, žut, punog ukusa, koji odležava najmanje dva mjeseca.
Paški sir. Čisti ovčiji sir s otoka gdje ovce pasu bilje natopljeno morskom soli, pa sir dobije jak, slano-aromatičan ukus.
Banjalučki trapist. Kravlji sir manjeg kalupa, blaži od prva dva. Uveli su ga krajem 19. vijeka fratri trapisti u samostanu Mariastern.
Pirotski kačkavalj. Ovčiji sir žute boje i snažnog ukusa, koji može odležavati i do šest mjeseci.
🤝 Franklinov efekat: kako pridobiti nekog ko vas ne podnosi
Benjamin Franklin je u pensilvanijskoj skupštini imao kolegu koji ga nije podnosio. Čovjek je bio uticajan, obrazovan i prilično odlučan da Franklina drži na distanci.
Većina ljudi bi išla klasičnim putem: biti fin, ponuditi pomoć, polako se približavati.
Franklin je uradio suprotno. Zatražio je uslugu.
Čuo je da taj kolega u privatnoj biblioteci ima rijetku i vrijednu knjigu. Napisao mu je kratku poruku i pitao može li je pozajmiti na nekoliko dana. Kolega je, vjerovatno malo zatečen i malo polaskan, knjigu poslao.
Franklin ju je pročitao, pažljivo vratio i poslao srdačnu zahvalnicu. Od tog trenutka čovjek se prema njemu počeo ponašati prijateljski.
Iz tog iskustva Franklin je izvukao misao koja se i danas često citira: onaj ko vam je jednom učinio uslugu spremniji je da vam je ponovo učini nego neko kome ste vi pomogli.
Psiholozi su mnogo kasnije taj fenomen nazvali Franklinov efekat. Logika je neobična, ali vrlo ljudska. Ako sam vam učinio uslugu, a vi mi niste naročito dragi, moj mozak ima mali problem. Zašto bih pomagao nekome ko mi se ne sviđa?
Najlakše rješenje je da promijenim priču u glavi: pa dobro, možda mi je ta osoba ipak okej.
Ispade da je nekad pametnije tražiti knjigu nego nositi poklone.
🚗 Sedam života: kako je Peugeot mijenjao zanimanje
Kad vam neko spomene Peugeot, vjerovatno mislite na auto. To je manje od pola priče.
Peugeot je 1810. krenuo kao proizvođač visokokvalitetnog čelika. Onda su 1840. počeli praviti drvene mlinove za biber (svjetske klase, navodno). Pa su 1852. prešli na korzete. Pa na bicikle, 1882. Pa, pred dva rata, postali ozbiljan proizvođač municije. Tek negdje između svega toga došao je i prvi automobil.
Ni unutar automobila se nisu skrasili. Šezdesetih je 504 bio „kralj Afrike”, auto koji je išao gdje je Land Rover odustajao. Osamdesetih je 205 GTI postao kultni sportski auto. Devedesetih su, kako Top Gear zlobno tvrdi, odlučili praviti namjerno loše automobile. Prodaja je, paradoksalno, samo rasla.
Peugeot nije izuzetak. Nintendo je počeo 1889. praveći igraće karte i usput probao taksi službu, instant rižu i lanac ljubavnih hotela prije nego što je završio na video igrama. Samsung je 1938. krenuo kao trgovac sušenom ribom i povrćem. Nokia je počela kao tvornica papira u Finskoj.
Možda je poenta upravo u tome. Brendovi koji opstaju nisu oni koji su najbolje radili samo jednu stvar. Naučili su kad treba promijeniti zanimanje.
CITAT
Kad se sretnu dva teoretičara, vjerovatno će se prepirati.
Kad se sretnu dva istinska praktičara, često će se prepoznati.
ISTOČNJAČKA MUDROST