#87 Čemu nas zaista uči historija, kako razmišljati strateški, stvari koje ne daju rezultat, obmane na koje mozak lako nasjeda
The Lessons of History - Will & Ariel Durant (knjiga), The Strategic Mind - Ian Bremmer (video), Things That Don't Work (life hack), Monty Hallov paradoks - Miloš Kostić (autorski članak)
Veliko mi je zadovoljstvo predstaviti novog gostujućeg autora!
Miloš Kostić je Piličanin iz Beograda čija je doktorska disertacija bila primjena robotike u medicini. Sada se bavi projektnim upravljanjem u istraživanju i razvoju, a njegov novi projekat ima za cilj da pojača inovacije u regiji. Pomoći će ekipama iz Srbije, BiH i Hrvatske da dođu do ključnih sredstava za R&D, organizuju aktivnosti i pretvore svoje inovativne ideje u proizvode. Ovo će za našu raju biti besplatno, tako da javljamo kada počne! :)
KNJIGA
Čemu nas zaista uči historija?
Supružnici Will i Ariel Durant su četrdeset godina pisali 11 tomova epohalnog djela The Story of Civilization (Istorija svetske civilizacije).
Pošto su autori bili svjesni da niko neće čitati od prve do posljednje strane, napisali su i skraćenu verziju.
Na samo 126 strana, The Lessons of History predstavlja pregled glavnih tema i lekcija koje su Durantovi identifikovali proučavajući 5.000 godina civilizacije.
Ovo je jedna od onih knjiga koje cijele ispodvlačite i često im se vraćate.
Pet zapažanja koja su me natjerala na razmišljanje:
Potpuno odbacivanje tradicije je znak arogancije. 99% ideja će biti lošije od tradicionalne alternative koju bi trebalo da zamijene.
Tehnologija napreduje, ali ponašanje ljudi se ne mijenja. U svakom dobu ljudi su bili nepošteni, a vlade korumpirane.
Što je društvo slobodnije, nejednakosti će biti veće. Ako želimo spriječiti koncentraciju bogatstva, moramo ograničiti demokratiju.
Uvijek će vladati mali broj ljudi. Sve što većina može napraviti je s vremena na vrijeme smijeniti jednu manjinsku grupu i na vlast postaviti drugu.
Religija igra bitnu ulogu u svakom društvu i vremenu. Iako će sekularizam prevladati u vremenima vladavine zakona, religija obično nađe način da iznova postane bitna.
VIDEO
Kako razmišljati strateški?
Ian Bremmer je jedan od najpoznatijih analitičara na svijetu.
U ovom kratkom videu priča o strateškom razmišljanju, što definiše kao “razmišljanje o razmišljanju”.
Ovo su tri ideje koje su me se dojmile:
Okolnosti se mijenjaju brže nego što preispitujemo vlastite pretpostavke. Današnji svijet i onaj od prije deset godina nisu isti. Isto važi i za firme i pojedince.
Preduslovi za strateško razmišljanje su radoznalost i otvorenost. Ako pratimo samo ljude koji dijele iste stavove, nećemo sklopiti cijelu sliku. Koliko god to bilo teško, potrebno je izaći iz zone komfora i saslušati one iz drugog tabora.
Pitanja su često važnija od odgovora. Kada dobijemo neku informaciju, to je samo početak procesa. Ima li nešto što nedostaje? Šta se dešava u pozadini? Na koji dio informacije stavljam prioritet?
LIFE HACK
Stvari koje ne daju rezultat
U newsletteru Dynomight je izašao članak o 47 stvari koje ne funkcionišu.
Radi se o idejama, metodama i proizvodima koji dobro zvuče, ali ne daju rezultate u praksi (barem ne kod većine ljudi).
Iako se ne slažem sa svim stvarima na listi, članak je zanimljiv i provokativan, a ovo je mojih pet favorita:
uzimanje multivitamina
očekivanje da će ljudi slijediti pisane instrukcije
raspravljanje s ciljem promjene tuđeg mišljenja
objašnjavanje postupaka ludih ljudi
investiranje u pojedinačne dionice
ZANIMLJIVOSTI
Obmane na koje mozak lako naseda
Piše Miloš Kostić
U 85. broju Preporuka za radoznale jedna od zanimljivosti bio je i Monty Hallov paradoks.
Ovo je tema koja fascinira i izluđuje ogroman broj ljudi, a zahvaljujući #85 prethodnih mesec dana i ja sam bio među njima.
Zašto?
Postoje dva vrlo tvrda tabora, “uvek menjaj vrata” i “zamena je nebitna”. I kao i za mnoge druge trivijalne teme, internet je prepun žustrih rasprava.
Matematički posmatrano, ovde nema ništa neobično. Verujte, nakon čitanja nebrojenih elaborata i gledanja sati i sati video objašnjenja, uvek se pokazuje da je matematika prosta i jasna. Jedini problem je što su i dokazi obe strane ispravni i validni.
Kako?
Trik je u tome što svako rešava svoju verziju problema, pa otud i dve verzije rešenja.
Zabavniji tabor, “uvek menjaj vrata”, problem definiše po pravilima TV kviza, kao da će voditelj uvek, baš uvek, pokazati “pogrešna” vrata iza kojih nema nagrade. Dakle u toj varijanti, matematika pokazana u videu iz 85. broja pokazuje da se problem svodi na pitanje kolike se šanse da smo iz prve pogodili prava vrata (1/3). Promena vrata, nakon voditeljevog otvaranja znači da se kladimo na to da smo u startu pogrešili, za šta su šanse 2/3, tako da je promena vrata jasno isplativ potez.
Drugi tabor se pak drži “fer” definicije problema, gde voditelj otvara nasumična vrata, dakle može pokazati i glavnu nagradu (samo mu se za 30 godina eto nikad nije desilo). U toj varijanti, verovatnoća uspeha nam je jednaka da li menjali ili ne menjali vrata. Evo linka na solidan debunk video koji ne traje dugo.
Ono što je stvarno fascinantno kod Monty Hallovog paradoksa jeste koliko je naš mozak snažno podešen na “fer” verovatnoće. Iako je činjenica da voditelj nikada neće pokazati glavnu nagradu bila jasna već u prvoj sezoni, šou je trajao u istom formatu skoro 30 godina ne gubeći na uzbudljivosti, a polemika oko paradoksa se i dalje vodi.
Drugi primer veoma uspešne, i još uvek nerazjašnjene, obmane našeg mozga je veličina Meseca.
Sigurno ste se nekada oduševili kako je pun Mesec u nekom trenutku ogroman i prosto deluje kao da možete da ga dohvatite.
Na našu sreću Mesečeva orbita je izuzetno stabilna i on nam se ne primiče u sumrak punog meseca.
Reč je iluziji koja nastaje kada je Mesec nisko, pa ga posmatramo u kadru gde je blizu planinama ili zgradama na horizontu.
Objašnjenje ovog fenomena, koje vam nadam se neće pokvariti magiju, već je učiniti još fascinantnijom možete pročitati ovde.
Primijenjena psihologija na primjeru McDonald’sa
Iako McDonald’s nudi veliki broj opcija, većina kupaca se odluči za neki od klasika kao što su Big Mac i McChicken.
Zbog toga koriste psihologiju kako bi podstakli ljude da naručuju skuplje proizvode:
Pažnja. Meni se prikazuje na animiranom displeju. Dok su klasični artikli statični, skuplji su animirani.
Pozicioniranje. U studiji o švedskim stolovima pokazalo se da 70% ljudi odabere prve tri stvari koje vide. Zbog toga su skupi artikli na prvom mjestu.
Pamćenje. Možemo držati pet do devet stvari u našoj memoriji. McDonald’sov meni pokazuje sedam do deset (skupljih) artikala u prvom planu.
Sidrenje. Prvo će nam pokazati najskuplje stvari. Nakon toga će obični meni djelovati povoljno.
Grupisanje. U ljudskoj prirodi je da traži obrasce. McDonald’sove promotivne slike često sadrže tri proizvoda iz iste linije, jer znaju da ćemo ih tako lakše primijetiti.
Nije sve u parama
Ekonomisti su dugo mislili da je novac glavni motivator ljudskog ponašanja i da se sve može riješiti finansijskim (de)stimulacijama.
Međutim, novčane kazne nekad mogu izazvati i suprotan efekat što možemo vidjeti na primjeru podizanja djece iz vrtića.
Vrtići u gradu Haifi su radili do 16h i rijetko se dešavalo da roditelji ne dođu na vrijeme.
Jednostavno, roditeljima je bilo neugodno da učiteljice ostanu duže na poslu zbog njihovog kašnjenja.
Kao dio eksperimenta, vrtići su uveli novčane kazne roditeljima koji zakasne više od deset minuta.
Suprotno svim očekivanjima, broj roditelja koji kasne se udvostručio!
Kaznu su shvatili kao dopuštenje da kasne ako plate i to je poništilo nefinansijske motivatore - npr. da se ne osjećaju krivima zbog učiteljica.
CITAT
Nikada ništa ne razumijem dok ne napišem o tome.
HORACE WALPOLE
 | A guest post by
|
Zanimljivo 😉