#115 Zašto je Vašington izgrađen u močvari?
Snow Crash - Neal Stephenson (knjiga), Kako je nastala američka država - Ivan Vujačić | Katedra profesora Zeca (podkast), The Lord of the Rings – Duel for Middle-earth (društvena igra)
Ako te ovaj broj nasmije ili nauči nečemu novom, imam malu molbu: proslijedi ga jednoj osobi koja voli ovakve stvari.
PREPORUKE
Knjige koje mijenjaju način na koji razmišljamo o tehnologiji
📕 KNJIGA: Potpuni raspad | Histerični sneg | Snow Crash - Neal Stephenson
Marko Rakar iz Zagreba prvi put gostuje u Preporukama, i to s razlogom. Njegov Mračni blog već 11 godina izlazi svake nedjelje — bez pauze, bez iznimke — i za mnoge od nas postao je nezaobilazni ritual. U svakom izdanju bira deset tema koje rijetko naiđu na naslovnice, ali redovno bude radoznalost: od tehnologije i politike do ekologije, podataka i ljudske naravi. Marko je pionir newslettera na našim prostorima, a meni lično jedna od važnih inspiracija za pokretanje Preporuka. Kad ne kopa po javnim bazama i ne raskrinkava sistemske rupe, savjetuje političke kampanje i međunarodne organizacije — ali ovdje dolazi kao čitalac koji s oduševljenjem preporučuje svog omiljenog autora.
Piše Marko Rakar
Više puta sam bio pitan o knjigama koje čitam i pomalo sam već dosadan do koje mjere nagovaram sve oko sebe da krenu čitati knjige američkog spisatelja Neala Stephensona. Neke od njegovih knjiga su prevedene i na hrvatski, a kako je riječ o doista popularnom piscu, paperback engleske verzije njegovih knjiga možete kupiti i kod nas, a bez ikakvog problema su, naravno, dostupne na Amazonu i u Kindle verzijama.
Čisto informacije radi, knjige kupujem u Kindle verzijama ne samo zato što je Kindle superiorni uređaj za čitanje, dokazano jednako učinkovit za čitanje kao i papirnate knjige, nego zato što se moje čitanje uglavnom događa na putovanjima, u aerodromskim čekaonicama ili hotelima (a nespretno je tegliti previše knjiga uokolo).
Ako treba negdje početi s opusom Neala Stephensona, to je onda svakako Snow Crash ili kod nas prevedeno kao Potpuni raspad (još u izdanju Algoritma). Ova cyberpunk novela, po mojoj klasifikaciji, ima podjednaki značaj u devedesetima kao što je i William Gibsonov Neuromancer imao u osamdesetima. Ova knjiga je jednostavno klasik i, osim što je smještena u bitno drugačijoj budućnosti, govori o tome kako svi mi u pozadini imamo "metajezik", svojevrstan genetski kod za komunikaciju, i ako nam se prezentira odgovarajuća sekvenca riječi i rečenica, poput virusa na računalu, te rečenice mogu izazvati potpuni raspad našeg mozga. Cijela knjiga je vrlo pitka, zabavna, dijelom i komična, ali kao i sve druge Stephensonove knjige, postavlja i ozbiljna pitanja.
Negdje paralelno sa Snow Crash možete pročitati i Zodiac, knjigu o eko aktivizmu. Preporučujem ovu knjigu kao zabavno štivo i uvod u ekologiju i potrebu zaštite okoliša. Za razliku od ostalih knjiga, ova je razmjerno kratka i moguće ju je pročitati u jednom danu. Stephenson inače ima naviku pisati doista velike i dugačke knjige za koje će vam tipično trebati dani čitanja, pa je u okviru toga Zodiac, kao jedna od njegovih prvih novela, izuzetak.
Biser njegove bibliografije je svakako Cryptonomicon — ovo je doista ingeniozna knjiga koja prati tri međusobno različite vremenske linije i tri seta likova koji se u konačnici svi stapaju u jedinstvenu temu. S današnje pozicije crypto valuta, cloud computinga i općenito stanja tehnologije, zanimljivo je i proročanski čitati ovu knjigu koja je napisana krajem devedesetih, dakle puno prije nego što su ovi koncepti postojali. Cryptonomicon je sjajna knjiga, vrijedna čitanja i vrijedna ponovnog čitanja.
The Baroque Cycle je trilogija koja je smještena u sedamnaestom i osamnaestom stoljeću i svojevrsna je prethodnica Cryptonomicona (na sličan način kao što je i Better Call Saul prethodnica Breaking Bada). Nakon ove trilogije, Stephenson je napisao i REAMDE, meni osobno iznimno dragu knjigu koja se pak vrti oko grupe kineskih cyber kriminalaca, ekstremista koji se pozivaju na islam i ruske mafije — mogli bismo je okarakterizirati kao svojevrsnu kombinaciju trilera i fikcije. Zanimljiva je i po tome što objašnjava funkcioniranje nekolicine shema kako kriminalci međusobno komuniciraju i razmjenjuju novac, a sve nevidljivo za nas obične ljude — ali i organe reda.
Kako me teme globalnog zatopljavanja i klimatskih promjena zanimaju (i brinu), posljednja njegova knjiga Termination Shock je baš pogodila žicu, budući da se bavi solarnim geoinženjeringom i opisuje ne samo tehnološke izazove nego i vrlo konkretne geopolitičke efekte koje bi takav pristup kontroli klime mogao imati. U svijetu u kojem Elon Musk ili Jeff Bezos imaju toliko snažnu ulogu, čini mi se da je ova knjiga puno bliže stvarnosti nego što se čini; a ideje i koncepti koji su prezentirani u raznim se oblicima redovito pojavljuju u javnosti — pa stoga nije ni čudo kako se ovoj knjizi često vraćam.
Neal Stephenson je doista značajan pisac, osobito za nas techno nerdove, pa stoga nije ni čudo kako je javno deklariran kao omiljeni pisac ljudi poput Billa Gatesa, Sergeya Brina ili Petera Thiela (o kojem tek u zadnje vrijeme slušamo malo više). Njegove knjige poput Snow Crasha etablirale su cijeli rječnik vezan za metaverse (opet, kao barem meni logični iako nepovezani nastavak Neuromancera), a Cryptonomicon je postavio temeljni koncept iza onoga što danas zovemo kriptovalutama.
Eh, i zadnje — iako ga poznajemo kao pisca, vrijedi spomenuti kako je i nekoliko godina radio u Blue Originu, Amazonovoj kompaniji koja je danas konkurencija Elonovom SpaceX-u, a tamo je bio na funkciji futurista — osobe koja je zadužena da osmisli nove pristupe pitanju svemira, alternativnih načina propulzije za svemirske brodove, ali i drugačije poslovne modele.
Amerika - zemlja koju znamo, ali ne razumijemo
🎥 VIDEO PODKAST: Kako je nastala američka država - Ivan Vujačić | Katedra profesora Zeca
Bivši ambasador Srbije u SAD-u i profesor ekonomije Ivan Vujačić vjerovatno je najbolji poznavalac Amerike na ovim prostorima – ali još važnije, jedan je od onih sagovornika koji vas natjera da svijet gledate drugačijim očima. U ovom razgovoru s profesorom Miloradom Zecom (koji inače zna birati sjajne goste, iako ih prečesto prekida), Vujačić nas vodi kroz priču o stvaranju SAD-a, države koja je istovremeno najmoćnija sila na svijetu i jedna od najčudnijih političkih tvorevina u historiji.
Nekoliko detalja koji su mi ostali u glavi:
Amerika nije nastala kao demokratija, već kao republika. Osnivači su se bojali populizma i revolucija poput one u Parizu, pa su namjerno dizajnirali sistem koji ide sporo, teško se mijenja i još teže revolucionira. Zato kongres traje dvije godine, senat šest, predsjednik se bira indirektno, a ustav je gotovo nemoguće izmijeniti.
Vašington su izgradili u močvari – namjerno daleko od velikih gradova. Tako su se nadali spriječiti nemire i revolucije, jer su metropole poput Filadelfije bile previše opasne i nepredvidive. Usput, lokacija glavnog grada bio je kompromis: sjever je dobio centralizaciju duga, a jug glavni grad bliže svojim interesima.
Tri petine čovjeka – to je bio kompromis oko robova u SAD-u. Svaka porobljena osoba računala se kao tri petine čovjeka za potrebe političkog predstavljanja. Jezivo, apsurdno i pragmatično – ali i podsjetnik koliko se SAD temelje na kompromisima između visokih ideala i vrlo konkretnih interesa.
Ako vam je dosta površnih debata i predvidivih tumačenja Amerike, ovo je savršen izbor. Profesor Vujačić nudi širu sliku, preciznu analizu i dublje uvide u to kako historijske odluke oblikuju sadašnjost i zašto je Amerika toliko drugačija – ne samo od drugih zemalja danas, nego i od svih imperija koje su ikad postojale.
Ukratko: ako želite bolje razumjeti svijet u kojem živimo, ovo vrijedi poslušati.
Ko kaže da dvije osobe ne mogu voditi epski rat?
🎲 IGRA: The Lord of the Rings – Duel for Middle-earth
Ako volite Tolkienov svijet ili tražite odličnu igru za dva igrača, teško ćete pronaći nešto bolje od Duel for Middle-earth. Nastala je kao unaprijeđena verzija popularne igre 7 Wonders Duel (inače najbolje ocijenjene igre za dvoje), a u sebi kombinuje jednostavna pravila, različite taktike i atmosferu Gospodara prstenova.
Ja je najčešće igram sa svojom suprugom i mogu reći da rijetko koja igra tako dobro balansira nadmudrivanje, sreću i taktiku, a da ni u jednom trenutku ne djeluje predugo ili zamorno.
Zašto nam je toliko dobra?
Osmišljena baš za dvoje. Nema čekanja ni praznog hoda, a svaki potez nosi odluke koje mogu preokrenuti tok igre.
Brza za naučiti, ali nije lako pobijediti. Pravila su jednostavna, ali putevi do pobjede su različiti – kontrola teritorije, potraga za prstenom ili savezi s različitim rasama.
Prelijepo dizajnirana. Ako volite Gospodara prstenova, ilustracije i detalji će vas skroz uvući u atmosferu Međuzemlja.
Taktička mapa. Pored kartica, vodite i vojske kroz Srednju zemlju—kao mini Rizik, ali elegantniji i puno kraći.
ZANIMLJIVOSTI
🌊 Pacifik – laboratorij ljudske hrabrosti i domišljatosti
Zamisli da sjedneš u kanu, bez GPS-a, bez kompasa, bez karte, i kreneš preko okeana prema horizontu. Ne znaš šta ćeš naći, niti da li ćeš se uopšte vratiti. Upravo to su, prije nekoliko hiljada godina, učinili prvi stanovnici Pacifika.
Ti hrabri moreplovci – Austronežani – krenuli su sa Tajvana na put koji će ih odvesti do Filipina, Indonezije, pa kroz Melaneziju i Mikroneziju, sve do dalekih ostrva poput Havaja, Novog Zelanda i usamljenog Uskršnjeg ostrva. Sve bez modernih brodova, motora ili instrumenata – oslanjali su se samo na zvijezde, let ptica, valove i izuzetnu intuiciju.
Ali to je tek početak priče.
🌴 Isti ljudi, a potpuno različiti svjetovi
Polinežani, koji su naselili stotine ostrva širom Tihog okeana, imali su istu genetiku, isti jezik, istu kulturu. A ipak su, u zavisnosti od geografije, razvili društva toliko različita da ih je teško i porediti.
Na velikim, bogatim ostrvima poput Havaja, nastali su složeni sistemi sa snažnim poglavicama i strogo definisanom hijerarhijom. Na malenoj Tikopiji uspostavili su održivo društvo koje je izbjeglo ekološki kolaps zahvaljujući pažljivo planiranom upravljanju resursima. Na izolovanom Uskršnjem ostrvu, ljudi su pretjeranom sječom šuma izazvali ekološku katastrofu i skoro sami sebe uništili.
🧪 Najveći prirodni eksperiment u historiji
Jared Diamond ovaj fascinantni fenomen naziva „prirodnim eksperimentom“. Pacifik je savršen dokaz da geografija, mnogo više od gena, kulture ili ambicije, oblikuje sudbinu zajednica. Kad isti ljudi dobiju različite uslove, rezultat nije isti.
Ali tu dolazimo do ključne nijanse: geografija nam daje okvir, ali ne diktira svaki korak. Kako ćemo igrati unutar tog okvira – zavisi od naših odluka. Tikopljani su svjesno donosili teške odluke poput kontrole rađanja, dok stanovnici Uskršnjeg ostrva nisu znali kad stati sa sječom.
Fun fact za kraj: batat (slatki krompir) je pronađen kod Polinežana mnogo prije nego što su Evropljani stigli u Ameriku. Dokaz da su Polinežani imali kontakt sa Južnom Amerikom – vjerovatno mnogo ranije nego što smo mislili.
🧩 Shirkyjev princip: kad rješenje postane problem
Clay Shirky, američki teoretičar interneta, primijetio je nešto što vrijedi i za birokratije i za tehnološke gigante:
Institucije će se boriti da zadrže problem zbog kojeg postoje.
To znači da, kad jednom izgradimo sistem da riješi neki problem, s vremenom taj sistem počne raditi sve – osim da taj problem stvarno ukloni. Jer ako ga ukloni, gubi smisao, budžet i moć.
Primjeri su svuda oko nas:
Organizacija za borbu protiv siromaštva koja postane poslodavac hiljada ljudi.
IT tim koji "održava" sistem toliko komplikovan da ga samo oni mogu razumjeti.
Odbori, komisije i radne grupe koje i dalje sastanče – i kad više nema stvarnog posla.
Rješenje? Povremeno se zapitati:
Da sad iznova krećemo – da li bismo ovo opet pravili?
🧠 Ideološki Turingov test: kako razumjeti ljude s kojima se ne slažemo
Godine 1950. britanski matematičar Alan Turing smislio je genijalan test: ako tokom razgovora ne možeš razlikovati piše li ti čovjek ili kompjuter, može se reći da taj kompjuter "misli". To je čuveni Turingov test.
Ali šta kad bismo nešto slično primijenili na ideje? U tom slučaju bismo imali ideološki Turingov test.
Kako se polaže ovaj test?
Vrlo jednostavno: trebaš uvjerljivo predstaviti stav koji je potpuno suprotan tvom. I to toliko dobro da bi neko s druge strane povjerovao da ga iskreno zastupaš.
Najiskrenije, većina nas ne bi prošla. Lakše nam je raspravljati s karikaturom - stvoriti slamnatog čovjeka, zamišljenu, banalnu verziju tuđeg stava koju lako srušimo jednim udarcem.
Evo nekoliko primjera za vježbu:
Ako si ljevičar, možeš li autentično objasniti zašto desničari vjeruju u očuvanje tradicija i institucija, bez da ih predstaviš kao zadrte i staromodne?
Ako vjeruješ da je religija skup neutemeljenih priča, možeš li iz perspektive vjernika objasniti vrijednost zajedništva, rituala i smisla koje religija pruža?
Ako smatraš da rad od kuće povećava produktivnost, možeš li dobro argumentovati zašto neki menadžeri vjeruju da zbog toga pati timska kultura i zajedništvo?
Zašto je ovo korisno?
Ne radi se o tome da promijenimo mišljenje (mada tu nema ništa loše), nego da bolje razumijemo ljude s kojima se ne slažemo.
CITAT
Ako želiš brzo otkriti kakva je zapravo osoba koju si tek upoznao, samo je posmatraj dok pokušava nešto obaviti na katastrofalno sporoj internet konekciji.
KEVIN KELLY
 | A guest post by
|
Hvala za preporuku za čitanje Neal Stephenson-a. Nisam znao do sada za tog pisca.