#123 Koliko genetika oblikuje tvoju politiku?
Ukradena pažnja - Johann Hari (knjiga), The Tipping Point I Got Wrong - Malcolm Gladwell (video), Personality and political orientation - Adrian Furnham & Mark Fenton-O'Creevy (članak)
PREPORUKE
Lutanje uma kao preduslov kreativnosti
📕 KNJIGA: Ukradena pažnja | Stolen Focus - Johann Hari
Mirela Kadić prvi put piše za Preporuke. Živi između Bihaća, Kölna, Frankfurta i Sarajeva, što zvuči kao dinamičan život, i jeste – dok ne pokušaš objasniti gdje joj zapravo stižu računi. Po struci je ekonomistica, a u praksi radi s firmama koje pokušavaju razumjeti nova tržišta i izvoz bez gubljenja kompasa (ili dostavnog roka). Čita beletristiku s ekspat tematikom, jer tuđa lutanja imaju smisla kad su ti i lična geolokacija i identitet fluidni. Uz to bira i knjige o prodaji i ličnom razvoju, jer za ulazak na nova tržišta često treba više takta nego taktike. Bivša rukometašica, bivša polumaratonka i nova u svijetu javnih književnih recenzija.
Piše Mirela Kadić
Bivši radni kolega mi je preporučio Ukradenu pažnju dok smo razgovarali o vremenu koje provodimo na telefonu i društvenim mrežama. Samo pogledajte oko sebe. Koliko ljudi danas hoda, jede ili sjedi s porodicom, a u ruci im je stalno telefon? Ako mislite da vi niste ta osoba, provjerite statistiku svog uređaja.
Johann Hari postavlja tezu da ne gubimo fokus zato što smo lično slabi, već zato što živimo u onome što naziva kulturom patogenom za pažnju, u kojoj je duboka koncentracija gotovo nemoguća. Big Tech dizajnira algoritme kojima je važno samo jedno: da ostanemo što duže prikovani za ekran, tzv. eyeball time. Negativan i šokantan sadržaj uvijek pobjeđuje smireni i pozitivni, jer duže gledamo u saobraćajnu nesreću nego u dobre vijesti.
Knjiga me podsjetila da je fokus istinski preduslov za postizanje naših ciljeva – bilo da je riječ o vremenu s najdražima, pokretanju biznisa ili brizi o zdravlju. Bez sposobnosti da se udubimo, lako lutamo životom hranjeni sadržajem koji kreiraju (pogrešni) algoritmi. Hari naglašava i važnost stanja flowa – kada se potpuno posvetimo jednoj stvari, poput čitanja, i pustimo um da slobodno luta. Upravo je to lutanje uma preduslov za kreativnost, nove ideje i lični rast, a mi ga imamo sve manje.
Ono što ovu knjigu izdvaja jeste i šira slika: fragmentacija pažnje nije samo individualni problem, nego društvena kriza (pogledajte samo izbore u Americi i drugdje). Ako ne možemo održati fokus na bitnom, teško da možemo rješavati globalne izazove.
Knjiga će vas natjerati da promislite svoj odnos s telefonom, algoritmima kojima ste izloženi i vremenom koje zaista imate za mind-wandering i deep work. Da bismo ostali u dubokom fokusu, kaže Hari, potrebno nam je nešto što volimo i što nas uvijek vraća u stanje posvećenosti.
Kada se razbije prozor
🎥 VIDEO: The Tipping Point I Got Wrong | Malcolm Gladwell
Teorija kaže ovako: ako prolazite pored razbijenog prozora, grafita ili zapuštene ulice, i sami ćete se ponašati manje civilizovano. Malo nereda navodno otvara put većim problemima i zločinima.
Na prvu, sve zvuči logično. U to je povjerovao i Malcolm Gladwell, jedan od autora koje sam ranije preporučivao (knjiga Izvan prosjeka i podkast Revisionist History). Njegov članak i zatim knjiga Tačka preokreta, u kojoj je ovu priču razradio, donijeli su mu svjetsku slavu.
Ali postojao je jedan problem: teorija nije izdržala test stvarnosti.
Dvadeset pet godina kasnije Gladwell na TED bini priznaje da je bio u krivu. Govori kako je vjerovao u elegantno objašnjenje, a podaci su pokazali suprotno. Još važnije, objašnjava zašto je opasno pričati kao da su priče gotove i objašnjenja konačna.
Vrijedi pogledati, ne zbog statistika o stopi kriminala, nego zbog lekcije koju rijetko čujemo: da snaga ne leži u sigurnosti, nego u spremnosti da priznamo kad pogriješimo.
Šta nas sve vuče lijevo ili desno?
📄 ČLANCI: A grey matter? Nature, nurture and the study of forming political leanings - Ian Sample; Personality and political orientation - Adrian Furnham & Mark Fenton-O'Creevy
Kad pričamo o politici, obično pomislimo na partije, vođe i vijesti. Ali istraživanja pokazuju da naši stavovi nisu samo proizvod okruženja. Dio odgovora krije se i u nama, u ličnosti i genima.
Studije na blizancima otkrivaju da je oko 40% političke orijentacije nasljedno. Ne postoji gen za ljevicu ili gen za desnicu. Radi se o sitnim predispozicijama: koliko smo znatiželjni, koliko cijenimo red i stabilnost, koliko smo osjetljivi na prijetnje.
Tu se uklapa i psihologija. Ako se sjećate The Big Five testa ličnosti (11. broj), slika izgleda ovako:
Otvorenost za iskustvo → radoznali ljudi spremni na novo češće naginju liberalnim idejama
Savjesnost → oni kojima su važni red i pravila skloniji su konzervativnim pogledima
Ostale osobine (ekstrovertnost, nagodnost i neurotičnost) imaju manji, ali zanimljiv uticaj
Neka istraživanja su otišla i do mozga. Konzervativci, u prosjeku, imaju nešto veću amigdalu, dio zadužen za prepoznavanje prijetnji. Liberali češće pokazuju veću spremnost na promjene i nesigurnost. Razlike su ipak mikroskopske, otprilike veličine zrna susama.
I na kraju, ono najvažnije: geni i ličnost nisu sudbina. Okruženje, obrazovanje, porodica i iskustva i dalje najjače oblikuju politiku. Ali zanimljivo je znati da dok listamo stranačke programe, ulogu već igra i ono što nosimo u sebi.
ZANIMLJIVOSTI
🕊️ Rusini: tihi narod između istoka i zapada
Ako u vojvođanskoj ravnici naiđete na ime sela poput Ruskog Krstura ili Kucure, stigli ste u srce male zajednice Rusina. Njihova priča počinje u Karpatima i traje već tri stoljeća na Balkanu.
Od Karpata do Balkana
Rusini su u 18. vijeku došli iz današnje istočne Slovačke i zapadne Ukrajine, kada ih je Habsburška monarhija naseljavala u Bačkoj. Manje zajednice su se nastanile i u istočnoj Slavoniji te u Bosni, najviše u Prnjavoru, gdje i danas postoji grkokatolička crkva.
Ime i jezik
Naziv Rusini potiče od latinskog Rutheni, kako su u srednjem vijeku nazivani istočni Slaveni. S vremenom se oblikovao poseban identitet, ni ruski ni ukrajinski. Jezik im je blizak ukrajinskom, ali je u Vojvodini standardizovan i danas se predaje u školama, uz vlastiti radio i izdavaštvo.
Između dva svijeta
Većina Rusina pripada Grkokatoličkoj crkvi. Liturgija se služi po bizantijskom obredu, sa ikonama i pjevanjem na staroslavenskom, ali u zajedništvu s papom u Rimu. Ova dvostruka pripadnost postala je simbol njihove uloge mosta između istoka i zapada.
Mali broj, veliki trag
Rusina u bivšoj Jugoslaviji nikada nije bilo više od 25–30 hiljada, ali su ostavili značajan trag. Njihove nošnje i pjesme dio su vojvođanskog mozaika, a iz njihove zajednice potekli su i ugledni pisci, novinari i profesori.
Rusini se često nazivaju tihim narodom. Njihova tišina znači istrajnost i podsjetnik da Balkan nije samo priča velikih nacija nego i malih zajednica koje daju posebnu boju cijelom pejzažu.
🐇 Sedam talismana: od zečije šape do plavog oka
Ljudi su oduvijek tražili male predmete koji prizivaju sreću ili odbijaju nesreću. Evo sedam najpoznatijih, a zgodno je da ih je baš sedam, jer se i sam broj sedam često smatra sretnim.
Djetelina s četiri lista
Keltski simbol iz Irske. Rijetka i zato posebna. Kažu da svaki list nosi nešto: vjeru, nadu, ljubav i sreću. Nađena u travi, čuva se u knjizi ili pretvori u privjesak.Nazar, plavo oko
Najrasprostranjenije u Turskoj i Grčkoj, ali porijeklom s drevnog Bliskog istoka. Vjeruje se da upija zle poglede i zavist. Vidjet ćete ga u kućama, autima, pa i na bebama koje ga dobijaju za zaštitu.
Maneki-neko, mačka koja maše
Japanski talisman iz perioda Edo. Ako maše lijevom šapom, privlači ljude i goste. Ako maše desnom, priziva novac i uspjeh. Boje nose dodatna značenja: zlatna znači prosperitet, bijela sreću, a crna zaštitu.
Cornicello, crveni rog
Popularan u Napulju i južnoj Italiji, porijeklom još iz rimskog folklora. Nosio se kao znak snage i plodnosti, ali najčešće kao zaštita od uroka. Napravljen od korala, zlata ili jednostavne plastike, uvijek mora biti crven.
Kineski novčići s crvenom vrpcom
Stari bakarni novčići s kvadratnom rupom predstavljaju sklad neba i zemlje. Kad se povežu crvenom vrpcom, u feng shui tradiciji donose bogatstvo i uspjeh. Najčešće se drže u novčaniku ili pored ulaznih vrata.
Zečija šapa
Potiče iz keltskih i afroameričkih vjerovanja. Smatralo se da nosi snagu i plodnost zeca i donosi ličnu sreću. Nekad popularna kao privjesak, danas se sve više izbjegava iz etičkih razloga, a zamjenjuju je simbolične verzije.Hamsa, Ruka Fatime ili Mirjam
Porijeklom iz Sjeverne Afrike i Bliskog istoka, prisutna i u muslimanskoj i jevejskoj tradiciji. Otvorena ruka s okom u sredini simbolizuje zaštitu, blagoslov i plodnost. Najčešće se nosi kao nakit ili stavlja iznad ulaza.
Sreća nije u djetelini ni u potkovici, već u našem vjerovanju da svijet nije potpuno ravnodušan prema nama. A to vjerovanje zna biti presudno.
🐹 Hedonska traka: zašto nove stvari brzo izgube sjaj
Kupimo novi telefon, preselimo u bolji stan ili dobijemo povišicu, a nakon par sedmica sve opet izgleda obično. To psiholozi zovu hedonska adaptacija ili traka: sreća nakratko poraste pa se vrati na staro. Kao da trčimo, a i dalje stojimo na mjestu. Hrčci barem dobiju sjemenke dok trče.
Najzanimljivije je da se ne navikavamo jednako na sve. Na luksuz i gadgete da, ali na bol, usamljenost ili siromaštvo mnogo teže. Čak i priče o dobitnicima lutrije i ljudima nakon nesreće nisu tako crno-bijele, jer navike i kontekst igraju veliku ulogu.
Možda se zato ne radi o tome da siđemo s trake, nego da bolje razumijemo na kojoj traci zapravo trčimo.
CITAT
Oprostite na dugačkom pismu, nisam imao vremena da bude kraće.
BLAISE PASCAL
 | A guest post by
|